prva ljubav - duuugi post
Svi pricaju o first love teoriji odnoano o teoriji prve ljubavi pa me zanima sto bi ucinili u mojoj situaciji. Molim bez pretjeranog osudivanja!
Situacija ide ovako, svi znamo one tinejdzerske ljubavi, eh sad prije svoje “prve ljubavi” bila sam zaljubljena u jednog decka u osnovnoj u starijim razredima al to je zaista bila ona djecja ljubav.
Dolaskom u prvi srednje upoznala sam decka iz razreda, vrlo brzo se zaljubila… Njezan je, dobrica, iznimno uspjesan sportas. S tim deckom sam pricala danonocno, dijelili smo si sve teske trenutke, nesigurnosti, lijepe trenutke, bodrili smo se, pitali za savjete itd. Rekla bih da smo se ponasali kao da smo skupa, samo sto se nismo vidali osim u skoli i par druzenja.
Imala sam osjecaj da sam nasla najbolju prijateljicu u decku, samo sa puno vise kemije. Njegova sestra i mama shvatile su nakon nekog vremena da izmedu nas neceg ima. Oboje smo bili presramezljivi ista priznat i ja sam bila samo povrijedena jer sam mastala o savrsenoj ljubavi, a situacija nije napredovala.
U cijeloj toj situaciji nakon godine i pol takvog odnosa, javio mi se najbolji prijatelj mog prijatelja kojeg inace nisam poznavala, ne znam ni sama kako. Izasla sam s njim van, i sama sebe zavarala da mi se svida. Prohodala sam s njim nakon 3mj i vec smo 2 i pol godine skupa.Taj prvi decko odnosno “prva ljubav” i dalje bi me pitao za neki savjet tu i tamo, al s obzirom na situaciju povukao je prvotni odnos, no moj decko je i njega oprao sta on ima mene pitat.
Eh sad, situacija s mojim deckom ne stima vec sigurno pola godine, rekla bih da je sebican, mamin sin, pomalo narcisoidan. Ne vidi u sebi problem vec ocekuje od mene da budem fenomenalna kako bi se on pokusao popravit. S obzirom da sam vec duze vrijeme s njim, tesko mi se odvojit posto mi je prvi decko. Prije on nikako nije htio mene izgubit, al sad pomalo vidim nezainteresiranost i nedostatak ljubavi, medutim on i dalje nije kao za prekid. S njim nikad nisam imala neku romantiku, a jako zudim za njom. Lagano je agresivan, ono kao iz fore me zna cupat tipa kad lezimo. S obzirom kako se moj decko ponasa prema meni, smatram da ja to ne zavrijedim, al opet vezu me i neke lijepe uspomene. Zelim osjetit leptirice koliko me decko voli, i da to pokazuje sitnicama.
Istovremeno ja tu prvu ljubav nisam nikad prebolila, ali se taj osjecaj nekako krio u meni do nedavnk, djelomicno to prepisujem gore navedenom. I dalje idemo u isti razred, zavrsavamo za niti dva mjeseca, a meni se srce slama kad znam da mozda nemam vise prilike. On mene i dalje pita za sve sto se dogada u skoli, umjesto svojih najboljih prijatelja npr. U razredu mi se zna onako tu i tamo nasmijat. Iako s tim deckom nisam bila u vezi, smatram da je to bila prava ljubav. Ne znam sto mislit, sto napravit???
NASTAVAK 3 MJESECA NAKON:
Srednja je u međuvremenu završila, a ja sam konačno presjekla stvari.
Prvo i najvažnije, prekinula sam s tim dečkom. Shvatila sam da ga zapravo nikad nisam ni voljela, nego sam ušla u sve to u nadi da ću preboljeti ovog prvog. Lik je bio totalni promašaj i ta je priča službeno 3mj iza mene.
Ali pravi kaos kreće tek sad. Prije par dana sam shvatila da jednostavno moram sve izbaciti iz sebe jer više nisam mogla izdržati. Navečer sam poslala poruku svojoj prvoj ljubavi (onom dečku iz razreda) da moramo popričati. Prvo smo se sat vremena dopisivali onako bezveze, i kad mi je rekao "daj samo reci o čemu je riječ", ja sam pukla i napisala mu: "4 jebene godine se nisam makla iz mrtve točke."
Nakon toga smo se čuli na poziv. Rekao je da jednostavno ne zna što bi mi rekao na to. Ja sam mu odmah skratila muku i rekla da ne mora ništa reći, da sam mu to htjela priznati samo da ja budem hladne glave i da se maknem, pa da me slobodno može i blokirati ako želi. Na to mi je on rekao: "Zašto bih te blokirao, ispala si trenutno ful fer i pristojna prema meni bez ikakve drame, ja ne vidim nikakvih problema da ne bi ostali dobri."
Onda sam ga pitala ono što me kopkalo godinama – što je zapravo bilo između nas pred tri godine?
Tu je ušutio. Pa je rekao: "(moje ime) moja, ja ne znam šta bi ti rekao, nešto je bilo ali ni sam ne znam što, a kad sam ja to kasnije skužio, oko tebe se krenuo već motat bivši..."
Pozdravila sam ga, rekla "ajde hvala ti, laku noć" i poklopila. I onda, nakon 10 minuta, stiže mi poruka od njega: "jbt ja ne znam sta bi ti reko".
Saznala sam da je nakon toga pričao sa svojim frendom i rekao mu da ovo nimalo nije očekivao jer je bio uvjeren da se meni sviđa netko sasvim stoti. Rekao je i da je mislio da će mu biti užasno neugodno voditi taj razgovor sa mnom, ali da mu na kraju uopće nije bilo neugodno i da me "morao saslušati jer sam to ipak ja". WTF?
Frend mi kaže da sam mu malo poremetila pamet s ovim, ali ja u to nekako ne vjerujem. Lik i dalje samoinicijativno šalje snapove, ali je sve nekako nedorečeno.
Što vi mislite o ovome? Što biste vi napravili na mom mjestu sad kad je sve vani?
Uglavnom, ispalila sam to iz sebe i lakše mi je, ali mozak mi i dalje radi 100 na sat. Pucajte s mišljenjima!