Zašto nisi NPC kad ti je život dao NPC karte?
Možda ćete reći da sam debil i netolerantan i to je ok, ja osuđujem ljude svakodnevno. Nisam savršen ni bez grijeha, niti mislim da sam nekakav ideal i uzor. Rekao bih da sam prosječan sin, otac i suprug.
Ali nije mi jasno zašto ljudi biraju ići nekim svojim glupim životnim putem i ustraju u tome? Zašto samo ne staneš PRIJE glupe životne odluke koja će te upropastiti ili nakon koje tvoj život nikad neće biti isti.
Primjer 1.
Lik ima ženu i troje djece. Lik prevari ženu sa 20 godina mlađom curom koja gle čuda, ostane trudna. Razvod. Lik sad ima 6 djece, jer ima 3 nove djece s novom ženom. Uz to, kuka da mu je teško. Kako i zašto, kad si mislio krivom glavom? Ali glavno pitanje zašto bi to uopće napravio - varao ženu i upropastio svoju obitelj?
Primjer 2.
Cura i dečko u vezi. Dečko spava s mamom od cure. Žena nije neka top zavodnica, nego prosječna blagajnica u Lidlu. Lik uništio odnos majke i kćeri, majka WTF? Zašto bi ijedna majka to napravila svojoj kćeri???
Primjer 3.
Cura i dečko u vezi. Cura odluči da je on jako dobar lik i da bi se njim trebala imati djecu. Krene mu lagati da je na pilulama i ostane trudna, jer eto ona je tako odlučila da ona s njim želi imati djecu. Vjenčaju se i sad imaju još djece. Oboje rade glupe poslove i nemaju para, zaduženi do grla. Kuknjava kako ne možemo ništa, Vojko style.
Primjer 4.
Žena u kasnim 30ima. Ona odlučuje da joj je vrijeme da ima dijete. Nađe nekog random lika, hop, dijete. Ni ne želi s njim ikakav odnos, brak, partnerstvo nego je samo htjela imati dijete. Sad je ona NARAVNO samohrana majka, otac sudjeluje i ima svoj život, jer ona nije s njim htjela biti uopće ikad, nego ga je iskoristila kao donora. Ona stalno kuka da joj je teško i izvlači se na samohrana majka život isprike, kao da nije to odabrala.
Ovo su sve odvojeni ljudi, sa odvojenim životima i sve ih znam. Osim mene oni nemaju ni jednu dodirnu točku u životu. Svi dolaze iz nekih, očito sjebanih odnosa. Žive u Hrvatskoj, ali ne u istim gradovima, dolaze iz različitih zaleđa i dijelova društva.
Zašto ljudi žive nestandardnim životima? Koji je smisao toga? Svi ovi ljudi stalno kukaju i ne vide da su si sami krivi za svoje probleme, jer su doslovno ova njihova ponašanja dovela do njihovih problematičnih života. Svi su nastavili donositi glupe odluke nakon prve glupe odluke.
Zašto je toliki problem živjeti nekakav neki standardni, konformistički život kad je on očito najbolje složen jer je standardiziran? Zašto je neprihvatljivo samo pričekati do braka da imaš djecu ili stavit kondom/ ne vodit se požudom? Zašto nisi NPC kad si NPC?
Naravno da svi imaju slobodu izbora, ne sporim slobodnu volju ljudi, ali zašto se onda usuđuješ kukat i zašto očekujem da ti netko drugi rješava probleme ili se ljutiš kada ti netko ukaže da si izvor svih svojih problema upravo ti i tvoji odabiri (naravno uz pristojan i odmjeren pristup)?