“Mladi su budućnost”, kaže država koja ih sustavno izbacuje iz jednadžbe.
U Hrvatskoj je sve postalo toliko predvidljivo da više ni ne treba pratiti vijesti jer se scenarij ponavlja gotovo identično svaki put
Cijene stanova rastu kao da smo u Zürichu plaće kao da smo u paralelnoj ekonomiji a politički odgovor ostaje isti kombinacija emocija simbola i velikih riječi dok se stvarni problemi guraju u drugi plan
Stanovanje je odavno prestalo biti normalna životna faza i postalo filter kroz koji prolaze samo oni koji su imali sreće ili nasljedstvo dok ostali gledaju kako tržište odlazi iz dosega
Demografija pada godinama ali se i dalje tretira kao PR tema gdje se sve može ublažiti interpretacijom brojki i optimističnim izjavama koje ne mijenjaju stvarnost
U međuvremenu prema službenim podacima Vlade RH oko 4 posto nekretnina u zemlji u vlasništvu je stranih državljana što je otprilike 322 tisuće nekretnina dok ukupni omjer u odnosu na zemljišnoknjižne jedinice dolazi na oko 8,7 posto
Država funkcionira kao beskonačna serija istih epizoda gdje se svaka nova sezona prodaje kao prekretnica iako se u suštini ništa ne mijenja
I onda dođe izborni ciklus i opet isti ritual simboli identitet i emocije uz poznati Thompson kao dio političko-kulturnog soundtracka dok se konkretne stvari opet odgađaju za neku budućnost koja nikako da dođe
Najgore je što se sve to već prihvatilo kao normalno kao da je ideja promjene postala dekor a ne stvarna mogućnost
I na kraju najstabilnija stvar u cijeloj priči ostaje ista sustav se vrti u krug a izlaz iz njega se stalno obećava ali nikad ne dođe