u/DvaZrnaKave

Tldr; Linux je izvrstan za gaming. Ako imaš sreće. 5/5 ⭐ preporuka, posebno za mazohiste. Ali za većinu se i dalje ne isplati raditi kompromise.

Na početku da riješim pitanje hardvera. Koristim jako specifičan, nekoliko godina star laptop: Intel NUC X15 sa Intel Core i7-12700h, Intel Arc a730m i 32 GB RAM-a.

Davno prije koristio sam Linux. Još u vrijeme kad se naručivao CD poštom jer je internet bio spor. Ili se urednik nekog časopisa smilovao i trebalo je samo do obližnjeg kioska. Ono, nisam stručnjak, ali se snalazim.

Ne mogu pronaći Ubuntu koji sam naručio iz Njemačke, ali se sjećam kao jučer, došao je u onoj kaki smeđoj kartonskoj košuljici na kojoj se ljudi drže za ruke u krugu. Ovo je next best thing da sam uspio naći.

Windows je svakim danom bio sve naporniji. Kad mi najviše treba Windows bi pokrenuo update, telemetrija, postavke koje bi se resetirale, softver koji bi uklonio magično bi se ponovno stvorio… standardan Windows fuckery.

Jedino me Office držao tamo, ali s vremenom sam većinu toga prebacio kroz browser i umjesto da reinstaliram Windows jer je postao spor i nestabilan (tu i tamo bi se pojavio BSOD) odlučio sam probati Linux jer internet je ponovno pun "year of the Linux desktop mimova, YouTube je pun video analiza kako je Linux bolji za igre…

https://preview.redd.it/v3xeux8c4j1h1.jpg?width=625&format=pjpg&auto=webp&s=fefcb1425d1871b0c2132ac0fd71159cbf697b85

Long story short: probao sam Nobara, CatchyOS i Bazzite. Donio razumnu odluku na temelju Bazzite mi lijepo izgleda.

Prvi dani su prošli odlično. Radi brže, jače, bolje. Sve je out of the box savršeno i nakon instalacije mislim da sam u 10-ak minuta sve konfigurirao kako želim. Promijenio sam postavke, ulogurao se u Steam i Lutris. Kliknem install, otvorim Firefox. DPI scaling je malo off, ali nije mi deal breaker, približim se ekranu kad ne vidim pročitati. Firefox radi osjetno brže i ugodno sam iznenađen. Tako gubim vrijeme, malo novine, malo YouTube i instalacija završava.

Kliknem play. Ništa se ne događa. Ekran se zacrni. I onda: sve radi. Bez ikakve konfiguracije, terminala, čitanja opskurnih foruma. Identično kao Windows, bez greške. Ok, XeSS ne radi i samo je crn ekran ali FSR radi. I imam jedno 10-15 posto performance hit, Witcher 3 nije više 70-ak, sad je 60-ak FPS. I Doom ne voli Vulkan, ali OpenGL radi dobro. Mafia 3 radi super ako se ne krećem brzo, ali bolje nego Mafia 1 Remaster.

Ali nisam imao jednu igru koja nije radila, Helldivers 2 čak radi bolje, ostale su tu negdje kao Windows. Neke bolje, neke lošije. I to sve dok se manje grije. Nije savršeno, ali kad radi kako spada, radi izvrsno. Steam sve odradi, Lutris ima skripte, Proton manager sve drži up-to-date. Moje iskustvo je bilo plug and play.

Ali… nije trebalo dugo. Kontroler bi se spojio i odlično radio. Do kad ne bi otišao u sleep i nakon toga nula bodova. Trebalo bi svaki put pairing ponoviti. Ali ok, imam 2.4 GHz receiver koji radi odlično. Miš recimo radi dobro. Nije deal breaker. Dok jedan dan nisam išao na put, ugasim laptop, spremim u ruksak, 10 sati kasnije baterija je na 0 posto i od onda grafička ne izlazi iz balanced moda.

Uglavnom, da vas poštedim mjesec dana istraživanja po opskurnim forumima, postavljanja pitanja po Reddit postovima i Discord chatovima koji su se svodili na: Intel ima loše Linux drivere ali sljedeći mjesec izlaze novi koji su puno bolji, i dalje XeSS ne radi i nema PL3 power state ili jednostavno nemamo pojma jer je jedino tebi palo na pamet instalirati Linux na tu konfiguraciju.

Secure boot. Secure boot je problem. Jer kernel radi u lockdown modu. Nepravilno se "ugasi" laptop. Baterija se isprazni, resetira BIOS postavke koje se konfiguriraru kroz Windows aplikaciju (i nikako drugačije). A kontroler nije radio jer Bluetooth nije mogao dinamički prilagođavati se i ostao je visiti nakon odpajanja. Ali svejedno treba dodati

FastConnectable=true

ali je Bazzite immutable, pa ono, good luck. A ako isključim secure boot onda update može potrgati GRUB i samo bude crni ekran kod podizanja.

Vratio sam se na Windows. Ne volim, ali nemam izbora. S druge strane, burazu sam složio custom Steam Machine za dnevni boravak, kompletno AMD konfiguracija i Bazzite koji ulazi u Steam big picture mode kod paljenja i radi savršeno. Doslovno je kao PlayStation ili Xbox konzola, ili veliki SteamDeck.

Da zaključim ovaj dugi post: sve u svemu loše iskustvo. Definitivno preporuka. 👍 Iduće budem pokušao CatchyOS kad se psihički stabiliziram.

Na jednu lijepu subotu, prije nekoliko mjeseci, odlučio sam umjesto autocestom proći dio puta lokalnom cestom. Znao sam onuda često prolaziti; ok je cesta, lijepo vrijeme, vikend je pa nisam očekivao gužvu… ali sam neočekivano, nakon jednog dužeg zavoja, naletio na kameru za nadzor brzine postavljenu na rasvjetni stup. Bez znaka da se snima brzina.

Prvi refleks mi je bio da ili nema kamere, ali i da ima, i da jesam vozio preko ograničenja, ne bi trebao biti problem žalbom srušiti eventualnu kaznu.

Tldr; praksa općinskih sudova je da vozač mora poštovati ograničenje neovisno jel' se snima ili ne, nedostatak znaka obavijesti ne oslobađa vozača od kazne.

Ok. Kako? To nije radar. To je kamera. KAMERA za nadzor brzine. Ja moram postaviti obavijest da je prostor pod video nadzorom za zvono koje ima kameru u sebi. MUP je izdvojen od te obaveze zbog svojih "javnih ovlasti". Agencija za zaštitu osobnih podataka, svjesni da postoji GDPR, izdaju preporuku da bi bilo ok označiti. Ali to je preporuka, i ako nema znaka, ta snimka nije nelegalna.

Uh. To je bio početak moje zečje rupe koja me provela od Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zaštiti osobnih podataka, Pravilnik o prometnim znakovima, GDPR-a, Ustava RH, Europskog suda za ljudska prava, MUP-ove statistike, Hobbesa, Webera i Orwella… i sad… ovoga.

***

ILUZIJA PREVENCIJE

Ustavni sud tvrdi kako je neobilježeno snimanje razmjerno cilju, taj cilj je smanjenje poginulih (i ozlijeđenih) na cestama. Gubitak privatnosti je manje zlo. Kamera za nadzor brzine je opća prevencija. Kad bi znak bio obavezan, vozač bi usporio prije njega i nastavio vožnjom preko ograničenja nakon. Poanta je da vozač stalno vozi po ograničenju.

Automatizacijom, zloupotreba je svedena na minimum. Kamera snima samo one koji prekorače ograničenje. Podaci su kriptirani i mogu ih vidjeti samo ovlašteni i certificirani policijski službenici.

Ako postoji (jasno vidljiv) znak i vozač poštuje ograničenje, smatra se da je taj vozač zaštićen. Kamera je alat provjere.

ASIMETRIČAN PROTIVNIK U NESAVRŠENOM SVIJETU

Sustav je postavljen na savršenoj jednadžbi, ali kad jedan faktor te jednadžbe zakaže, teret dokazivanja pada na građanina. Pretpostavlja se da kamera ne može pogriješiti; za državu su fotka i izmjerena brzina apsolutan dokaz. Nema sumnje u kalibraciju, softversku grešku ili atmosferske prilike. Država nastupa s pozicije apsolutnog savršenstva… pardon, želio sam reći autoriteta. Građanin gubi vrijeme i novac (na odvjetnika i vještaka), država ne gubi ništa jer građani financiraju tu državu.

Kadija te tuži, kadija ti sudi. Kriv si jer ti je automat za pravdu poslao čestitku.

DUH U KUĆIŠTU

​Jedino čovjek može imati pravnu odgovornost, namjeru i svijest. Kada algoritam zadire u temeljna prava, u tom se vakuumu gubi ljudska komponenta pravde. Država taj problem rješava vrlo elegantno: kamera je mjerni instrument, produžena ruka sigurnosti i povjerenja, jer kaznu izdaje službena osoba iz udobnosti svog ureda.

​Taj ljudski nadzor je nerealističan i iluzoran. Ljudski nadzor ne provjerava kalibraciju ili ispravnost softvera koji očita tablicu, nego mehanički odobrava tisuće kazni na koje se potpisuje. Odluku ne donosi čovjek, nego algoritam.

​Tko je kriv za nastalu pogrešku i pretrpljenu štetu? Stroj ne može platiti kaznu ili ići u zatvor. Službena osoba koju štiti zakon jer obavlja taj posao u dobroj vjeri? Ili proizvođač kojem država atestira uređaj? Ako i dođe do pravednog razrješenja, odgovornost pada na građane koji financiraju tu državu.

***

>Članak 3.

>Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

>Članak 28.

>Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

>Članak 29.

>Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

***

RETURN ON INVESTMENT

​Prvi veliki val postavljanja kamera događa se 2019. godine, kada su kućišta bila na 122 lokacije. Do 2022. godine brojka raste na 324 lokacije, a danas smo već na preko 700 lokacija uz dvjestotinjak kamera koje se rotiraju po praznim kućištima. Kamere koje se trenutačno postavljaju više ne mjere samo brzinu; one prepoznaju korištenje mobitela i nevezan pojas.

​U istom vremenskom periodu broj zaposlenih u MUP-u se kreće oko 25 tisuća, dok u nekim policijskim upravama nedostaje i do 30 posto prometnih policajaca.

​Kamere zamjenjuju policiju na cesti, a država povećava prihode. Kamere ne traže plaću, doprinose, bolovanja, vozila i opremu. Rade 24/7. U prošloj godini naplaćeno je €65 milijuna od prometnih prekršaja.

​Problem nedostatka ljudi na tisućama kilometara cesta država rješava automatizacijom, a u isto vrijeme puni proračun efikasnije od bilo koje patrole.

Sve to dok se država hvali Europskoj uniji (i građanima) modernizacijom i ulaganjem u sigurnost. Loša infrastruktura se vidljivo nastavlja raspadati, sudski procesi nisu ništa kraći, a za pronaći korupciju potrebno je samo malo bolje zagrebati ispod površine.

SEZONSKA RASPRODAJA: SVE NA -50%

Pravilo otpisivanja krivnje i plaćanja 50 posto kazne u zamjenu za odricanje ustavnog prava na sudski proces je moralno i etički ništa drugo nego državni reket. Državni aparat sile. Ekonomsko nasilje pod prijetnjom ako građaninu padne na pamet iskoristiti svoje ustavno pravo, potencijalno plaća duplo i sudske troškove.

Taj apsurd postaje gadljiviji ako je građanin nepošteno osuđen od strane stroja.

Kako je moguće, ako država sve ovo radi s ciljem povećanja sigurnosti, da jurnjava koja ugrožava sigurnost bude otpisana? Ovdje nije cilj ni sigurnost ni preodgoj vozača nego brza naplata.

Prometna policija je delegirana u ulogu nosača POS uređaja. Njihova uloga nije prevencija, edukacija ili "sigurnost i povjerenje." Danas je njihova uloga kamatarenje za minimalne prekršaje, dok recidivisti i bogataši angažiraju odvjetnike kako bi njihove kazne otišle u zastaru ili završile uz minimalne kazne. Niži i (gotovo nepostojeći) srednji sloj plaća harač na nepažnju, bogati i opasni koriste taj isti sustav da bi prošli nekažnjeno.

Prikupljen novac se uplaćuje u državni proračun i sredstva se koriste nenamjenski. Ne ulaže se u sigurnost, edukaciju ili obnovu infrastrukture, nego se krpaju rupe u zdravstvu, socijali ili se troše na skupa službena vozila.

Apsurd je još veći jer državi odgovara loša situacija kako bi mogu naplatiti više kazni, a za prikupljen novac nije potrebna transparentnost ili većinsko glasanje za njegovo trošenje. Građani su savršen izvor pasivnih prihoda.

TRGOVINA ISTINE

Sve me ovo podsjetilo na priču profesora s faksa, u to vrijeme predsjednika Vrhovnog suda u jednoj razvijenoj europskoj zemlji (pardonček na tajnovitosti, ne igra mi se igra doxxanja), kada je objašnjavao kako funkcionira sudstvo u Americi. Plea bargaining, gdje se 90 posto predmeta rješava nagodbom, a ne suđenjem.

Nije bitna pravda ili istina, nije bitno jesi li nevin ili kriv, bitno je da se troši manje. Manje vremena. Manje novca. Optimizacija poslovanja, a pravda je transakcija preko POS uređaja.

Ucjena i porez na hrabrost, nevina osoba će prihvatiti nagodbu jer u suprotnom prijeti puno stroža kazna. Dvije godine su malo u usporedbi s maksimalnom kaznom od 20 godina i uništenim životom. Sudstvo dodaje još jedan broj u svoju Excel tablicu efikasnosti u zamjenu za dugoročan gubitak povjerenja u pravednost sustava. Kad si bogat, platiš i nedjelo se briše. Kad si siromašan, platiš i osjećaš da si opljačkan na cesti.

***

>Članak 14.

>Svi su pred zakonom jednaki.

>Članak 18.

>Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

***

LEVIJATAN 2.0

Hobbes, tvorac "homo homini lupus", u 17. stoljeću piše kako bi život bez države bio brutalno težak i jadan. Njegovo rješenje je bilo stvaranje sveprisutne države koja nudi sigurnost u zamjenu za prava i slobode.

Država koristi strah kako bi opravdala svoju sveprisutnost, ali bit ćeš siguran u zamjenu za slobodu.

Veliki Brat neće kontrolirati svakog čovjeka čizmom i pendrekom, nego "telekranom" na svakom koraku, i nikad nećeš znati gledaju li te se baš sada. Ne znaš u kojem je kućištu kamera. I tako postaješ svoj vlastiti policajac.

Hobbesov Levijatan je bio vidljiv tiranin, ali država ti daje popust i sretan si jer prolaziš "jeftinije." Orwellova partija trošila je velike resurse na analizu snimki, danas to rade algoritmi za džabe. Samoodrživi sustav nadzora koji plaćaju građani iz poreza.

P.S. Umalo sam zaboravio pitanje...

https://i.redd.it/mixqfy84sw0h1.gif