Kada je telo iscrpljeno?
Ja imam 23 god, smatram da sam poprilično mlada... Školovana sam i sada 4 godina na studijama. Od 12. godine života, kako ja kažem, vaspitana sam za rad i disciplinu i stvarno, tako je bilo u cugu 7 godina.
Prvi simptomi pojavili su se nakon položenog prijemnog ispita za fakultet (pre nego što je krenula prva nastava na fakultetu). ... To je bilo veliko, tako da sam ukratko tri godine bila prva godina i sada sam druga (uh, bravo za mene ;) ) Ja sam čovek koji hoće, želi i stvoren je da se bavi ovim čime se bavim.
"Iskustvo oblikuje čoveka" to je ta rigorozna disciplina iz koje sam samostalno izgradila rigorozni perfekcionizam kako prema poslu tako i prema životu, ali pod uticajem vaspitno-obrazovne ustanove.
Pa da skratim. Moje telo je izdržljivo i zdravo. Sada više nije izdržljivo i to je za mene predstavljeno kao katastrofa. Izdržljivost je proizvod treninga. Zašto slabim? Iscrpljavam svakog dana malim koracima, trenutno umor traje 4 godine, i svaki put je simptom vidljiv i realan i ja počinjem da realizujem da telesno, fizički... Nije to umor koji osećamo posle trcanja itd. Ceo post pišem zbog simptoma da mi se muti vid, ošamućenost tokom rada, učenja i da sutradan skroz otkažem u krevetu preko noći bolesna!!? Pa mislim to mi se nikad nije desilo, da budem bolesna od školskih obaveza, a ne od virusa... Mene telo sprečava, ometa da radim svoje obaveze, a nije da sam trčala. Ja mislim da to nije normalno u smislu da kod mentalno istreniranih likova kako može uopšte da nastupa iscrpljenost?? Ne priznajem slabost.
I post je tu jer ne priznajem slabost, iako je svaki problem rešiv. Ja još nisam došla do tog stepenika da se bavim pitanjem rešavanja. Već da mi se dešava nešto što nije na mestu da se dešava na kraju krajeva.
EDIT: U periodu umora od 4 godine, telesni simptomi umora su tu sve vreme, a ovo izdvajam ne kao nešto posebno već kao dokle bre više tj. pitanje granica, ide mi na živce da je činjenica nešto što ne mogu ja da kontrolišem i da mi pritom remeti dane. Ja radim kao prosečan student, i mislim da je rad svojih obaveza kojima vladam sasvim normalan. Ja u ovome nisam amater i ovo mi je kao maternji jezik.
Pažnja za sve redditore: imam doktora psihologa :)
I kad odem kod lekara - zdrava ko dren telesno