Nezahvalnost prema hrani
Gledala sam nedavno neki americki film u kojemu se obitelj prije vecere pomolila i zahvalila se Bogu sto je dao tu hranu i osobi koja ju je pripremila. Naime, ja sam ateist, ali takvi su mi rituali jako dragi jer te natjeraju da prebacis fokus i zahvalnost na to nesto sto vecina uzima zdravo za gotovo. Jako puno mladih i djece nemaju dovoljno paznje da se ostave mobitela na 15 minuta dok jedu, samo gutaju bez zvakanja i ne cijene raznolikost okusa i razlicitih kuhinja. Zaboravili smo valjda da nije tako davno bilo razdoblje kada su se roditelji borili da mogu staviti nesto na stol da prehrane svoju obitelj, a i vecina prehrane sastojala se od ugljikohidrata, dok je meso znalo biti samo za posebne prilike. Danas, kada zelimo nesto jesti jednostavno odemo u trgovinu i biramo kakvo meso zelimo, razne vrste voca i povrca koje nasi roditelji jedva mogu prepoznati jer ne raste u nasim krajevima nego u drugim dijelovima svijeta, kruh, peciva sa raznim nadijevima i preljevima, cokolade, slatkise i mnogo toga drugoga sto je dostupno u bilo koje doba godine. Sto god pozelimo mozemo kupiti, a ipak nemamo pojma sto iza toga svega stoji. Ne znamo procese sadnje, koliko dugo biljkama treba da niknu, kad im je sezona, kako se meso reze, koji dio krave ja uopce jedem? U potpunosti smo distancirani od proizvodnje i jedino sto znamo je da ako prislonimo karticu ili damo komad papira - to je sad nase i dalje od toga ne trebamo brinuti, a ako nam je previse, samo bacimo.
Onda se tu namece mnogo pitanja na vecinu kojih ce odgovor biti kapitalizam, ali svakako zelim cuti vase misljenje o tome.
Zahtijeva li zahvalnost oskudicu?
Sto smo jos normalizirali do te mjere da vise ne vidimo vrijednost i ne osjecamo zahvalnost?
Mislite li uopce da je to problem?
Ako da, tko je kriv za taj problem?
Kako bismo se odnosili prema hrani da sve moramo uzgojiti sami?