u/Grape-parfait

Kakvo tijelo, uf.

Sjajan spot.

No great men, only the great many!

Osoba sam koja ne dejta, nisam nikad dejtala. Na tinderu sam bila dva i po sata i uspjela naći dilera i automehaničara. ALI cijeli život idem na kave s ljudima (ponekad i pive) i iskreno vjerujem da su to samo - kave s ljudima.

Navodno, za dobar dio populacije 'kava' je ritual romantiziranog procjenjivanja kompatibilnosti, dok ja naivno mislim da ljudi vole pričat o muzici, hrani, egzistencijalnim krizama, knjigama i traumama iz djetinjstva.

Ako se prisjetim zadnjih 20ak godina života, postoji zabrinjavajuć broj situacija koje su možda bile dejtovi, a da toga uopće nisam bila svjesna. I sad više ne znam jesam li socijalno prikraćena ili je koncept dejta potpuno apstraktan.

Ako je kava dejt, koliko sam ljudi u životu ghostala i da li su oni tehnički ghostani ako ja nisam znala da smo uopće bili na dejtu i da ih, posljedično, ghostam?

Jesmo li kolektivno toliko zaglibili da je svaka dublja interakcija automatski romantična jer više ni ne znamo kako izgleda obična ljudska povezanost bez potencijalne projekcije?

Koliko smo zapravo usamljeni i željni bliskosti ako više ne vjerujemo da dvoje ljudi može samo uživati u razgovoru bez podteksta?

https://preview.redd.it/oz1eequzf91h1.png?width=713&format=png&auto=webp&s=412ec3c06c9a1b850e32e1f81b732a13665a182d

Život mi je inače relativno posložen i stvarno se nemam na što žaliti. Živim dio vremena u Zagrebu, dio vremena u šumi, ali nekako je to s vremenom krenulo prema tome da sam veći dio vremena u šumi, pogotovo u toplijem dijelu godine.

Ovo ljeto idem na jedan od naših otoka ali otvorila se mogućnost da tamo i ostanem i to neki nedefiniran vremenski period. Doslovno sve mi je riješeno i samo trebam sjesti na trajekt ako se odlučim na taj korak.

Nemam naročito romantičan pogled na život u Dalmaciji, razumijem da su zime teške i duge, pogotovo na otocima. Ali ono čega me ustvari strah je da se neću htjeti vratiti na kopno.

Zanima me ima li tu ljudi koji su napravili takav potez u životu i kako vam je sad? Šta ako odem na godišnji i postanem ona žena koja radi skulpture od naplavina?

Plan je bio jednostavan: jutros u 07:00 stisnut 'ENTER' i pustiti milijune na vaše račune.

Ali onda je Željka iz računovodstva donijela litru domaće travarice jer joj se mali oženio, pa je netko narezao kulen, pa se maloprije otvorila neka graševina 'da se ne baci' jer je tu od božićnog domjenka i evo nas... sad 11:45 je, pola ureda pjeva 'Lupi petama', a druga polovica pokušava pogoditi tipku na tastaturi.

Štef IT-a je trenutno u horizontalnom položaju ispod servera, a on jedini zna lozinku za sustav isplate. Probali smo ga probudit, ali samo mrmlja nešto o 'poreznim olakšicama' i traži još gemišta.

Tako da, realno, pare idu sutra. Možda vam sjedne duplo, možda ništa, ovisi koliko mi se ruke budu tresle.