
Percepcija stvarnosti
Svi volimo srat po drugima, detektirati i secirati tuđe toksične patterne i glumiti dežurne psihologe na Redditu, ja prva. Ali, koliko često radite vlastiti reality testing? Imate li prijatelje koji vam kažu kad se ponašate ko idiot ili ste okruženi ljudima koji će kimati glavom samo da vas ne raspizde dodatno?
Koliko ste zapravo svjesni sebe u trenucima kad se pretvorite u kompletnog psihopata, a u svojoj glavi brijete da ste Ivana Orleanska?
Pričam o situacijama gdje ste istovremeno i problem i rješenje. Znači, sami zakuhate dramu, napravite totalni kaos u vezi, poslu ili obitelji (jer vas je oprao neki vaš film, nesigurnost ili paranoja), a onda se tri dana kasnije pojavite s rješenjem tog istog problema i očekujete Nobelovu nagradu za mir?
- Koliko vam treba da skužite da ste skliznuli u deluziju i da niste glavni lik - jer priča uopće ne postoji? Ulovite li sami sebe ikad usred dramatičnog monologa i zapitate se: "Ček ček, je li moguće da sam ovo sve izmislio/la u svojoj glavi"?
- Koji vam je bio najveći autogol? Situacija gdje ste bili uvjereni da vodite pravednički rat ili spašavate situaciju, a zapravo ste samo terorizirali ljude oko sebe?