Emotivni kolaps i rolerkoster sa bebom
Pisala sam post pre neki dan da mi je beba drugi put pala sa kreveta i hvala bogu izvestaj sve je okej.Hvala Hvala bogu.Inace osecam da cu da poludim kao i da jesam jer sve zivo zaboravljam,kao izgubljena u vremenu i prostoru,s malog ne smem da skinem pogled jer se brinem svuda se pentra beba (9m)pokusava da hoda i sl,a sta god da radi nestabilno je i de god da je mi je frka da ga ispustim iz vida.Elem od silne te brige i zabrige suprug i ja smo opustosili ljubavno uopste ne stignemo ni da se vidimo patim za time jako nikad nemamo vremena za nas,hvala bogu samo da je dete zivo i zdravo i pre svega bezbedno dajem svoj max max max i opet se dese tako neke situacije poput one juce i to me sve tako brine i ceo dan me jede stres i briga pa onda uvece kuca pa sam vec nzm koji dan po redu da nisam stigla ni da se umijem ni sminku jer je jbg sve prece nekako,i tako ne tugujem srecna sam zbog deteta ali tako sam upala u neki emotivni trans otkad je nesto postalo tesko,fizicki i mentalno ceo dan iscrpno i kolko god da mi se pomogne nekako mi nije dosta treba mi 2-3 dana da odem sa muzem negde ko covek da prospavam jednu noc a da znam da je beba bezbrizna i da budem malo na samo s njim(nemamo mogucnosti za tako nesto jer nemamo pomoc),takodje sve zivo zaboravljam gubim pa provedem i ono malo slobodnog vremena trazeci neku glupost dok me suprug otprilike(ne kaze to)ali osudjuje za neodgovornost za to sto mi padne beba itd itd itd i tu se tako gomila neki haos u kom ja ne mogu da se snadjem,stalno sam nesto besna na muza nekad i s razlogom ali nekad i bez,ocekujem mozda mnogo a mozda i ne.Mame da li se neka slicno oseca?Ili da li je nekoj slicno?Osecam da sam u svom transu i naravno tu je i to da ne jedem ne pijem po ceo dan tek uvece pregrizem nesto i to na brzinu,prestala sam i da kuvam jer mi bukvalno sve oduzima vreme tacnije UPIJA GA doslovno ne stignem ni da razmisljam o bilo cemu.Samo osecam ogroman haos u glavi ,ne znam kako da stignem ni da jedem iskreno kada ga muz uzme tad od iscrpljenosti i zelje da zablejim sednem da pusim ,ili da operem skuvam malom kasicu i tako.Nekako ne znam podelite mi neka vasa iskustva slicna da mi bude lakse da znam da nisam jedina i kako ste izlazile iz zacarnog loopa ne stizanja nicega i neke zbunjenosti besa na muza,krivljenja sebe za svaku sitnicu
EDIT:takodje me konstantno zaista boli glava o kicmi i da ne govorim