u/Left_Magician_2027

Je li pogrešno otići od kuće i prestati se javljati roditeljima koji su vas odgojili i pružili vam sve što su mogli, ako se unatoč tome uz njih ne osjećate sretno ni psihički sigurno? Je li sebično udaljiti se od njih ako se svaki put kada se vratite kući ponovno zatvorite u sebe, emocionalno i komunikacijski, te osjetite povratak dijela depresije? Gdje je granica između zahvalnosti prema roditeljima za sve što su učinili za vas i prava da se udaljite od okruženja u kojem se ne osjećate dobro?