
Simpatičan satić
Jedan od nekoliko u kolekciji. Super gotivan za leto i majicu sa kragnicom.

Jedan od nekoliko u kolekciji. Super gotivan za leto i majicu sa kragnicom.
Blejim sinoć u jednom poznatom letovalištu u kojem ima dosta naših ljudi. Izlazim iz busa do većeg grada, pošao da jedem školjke i pijem vino.
Ispred mene momak i devojka približno mojih godina, lagano šetaju. Devojki ispada novčanik i ja u tom trenutku viknem “izvinii” i pokažem joj prstom da se sagne.
Devojka se saginje i uzima novčanik. Kreće da mi se uznemireno zahvaljuje, što bi rekao naš narod “Hoće da mi ljubi i ruke i noge”. Sva u šoku mi pruža nekih 5e kao da me počasti (normalno da nisam uzeo) i govori “Ja ne mogu da verujem, ovde sam imala dokumente i puno para, ne znam šta bi bilo da mi nisi pomogao. Retko ko bi isto uradio, većina bi pokupila za sebe”
Raziđemo se tu mi, zahvali mi se njen momak, ja odem da večeram i razmišljam da li je stvarno za toliku pohvalu to što je nekome vraćeno to što mu je pripadalo.
Da li je realno da ima ljudi koji bi stvarno prićutali i pokupili novčanik od studentkinje koja se skrpila za letovanje (delovalo mi je da je iz tako neke priče)?
Nisam napisao ovo da bih dobijao pohvale i da bih svima pokazivao kako sam ja pošten i fin (štaviše, full anoniman mi je nalog) samo me zanima tuđe razmišljanje.