Da li Glovo i Wolt dovoljno vode računa o standardima svojih kurira?
Sve češće vidim komentare ljudi koji nisu zadovoljni higijenskim standardima i opštim utiskom prilikom preuzimanja hrane od kurira ovih platformi. Nezavisno od toga ko je kurir i odakle dolazi, postavlja se ozbiljno pitanje: da li Glovo i Wolt uopšte imaju bilo kakav proces provere, obuke ili standarda za ljude koji direktno rukuju hranom i dolaze do naših vrata?
Ovo nije mala stvar. Dostavljači hrane bi trebalo da prođu barem osnovnu edukaciju o higijeni pri rukovanju hranom, kao i da poseduju uredna sredstva za transport (torbe koje se redovno peru i održavaju, propisanu opremu i sl.). Ako platforme ne postavljaju i ne kontrolišu te standarde, to je propust firme, a ne pojedinca koji radi posao koji mu je ponuđen.
Drugo pitanje koje se prirodno nadovezuje: zašto je toliko teško naći domaću radnu snagu za ove poslove? Da li je problem u niskim platama, teškim uslovima rada (rad po kiši, snegu, dugi sati na točkovima ili biciklu), nedostatku socijalne zaštite kurira, ili jednostavno u tome da mladi u Srbiji ne vide ovaj posao kao dovoljno isplativ ili stabilan? Ako je odgovor "loši uslovi", onda je to nešto što bi trebalo direktno adresirati kompanijama — bolje plate i uslovi bi verovatno privukli i domaću radnu snagu.
Na kraju, ključno pitanje: da li su ove platforme transparentne prema korisnicima o tome ko dostavlja hranu, kakvi su uslovi zapošljavanja, i da li postoji ikakav mehanizam za prijavu i rešavanje problema kada higijenski standardi nisu ispoštovani?
Mislim da diskusija treba da bude usmerena na odgovornost kompanija — a ne na to ko konkretno obavlja posao. Ako firma ne postavlja standarde, problem je u firmi, ne u pojedincu koji radi za platu koju mu neko drugi ponudi.