Ne vidim izlaz iz situacije na poslu
Bok svima,
radim kao znanstveni novak na fakultetu. To mi je oduvijek bila želja, čak mislim da mi je to životni poziv. Tu sam vrlo kratko, a već prolazim kroz užasne situacije. Šefica mi je strašno nepravedna, hladnokrvna je, ponižava i umanjuje, a sve perfidno i na finjaka. Nema nikakvih rasprava s njom, nema opravdanja niti bilo kakve vrste komunikacije koja bi bila dvosmjerna. Puno starijih kolega je prošlo isto, kao da je to neki obrazac. Počela sam slušati savjete starijih kolega koji mi kažu da trebam pognuti glavu i klimati jer je sustav takav. Slušati ponižavanja, ispričavati se za stvari koje nisam napravila, biti poslušna i mila. Preživljavaju oni koji su bili submisivni, drčni i pravdoljubivi pogibaju. Puno puta sam dobila po nosu kada nisam kriva ni za što, ignoriranje, omalovažavanje, marginaliziranje za doslovno ništa. Kada sam pokušala pokazati stav bilo je samo gore.
Kvaliteta života mi je narušena jer moje raspoloženje ovisi o njezinom. Ne mogu tako dalje. Često plačem i preispitujem sebe, jesam li ja nešto krivo napravila da je takva prema meni. Često pomislim da sam preosjetljiva.
I dalje je u meni ta želja da ostanem tu, da budem studentima primjer i ispravan autoritet kojeg se ne poštuje zbog straha. Da u meni ne ubije tu strast koju nosim u sebi.
Očajna sam jer ne želim dati otkaz, a opet ne želim ovako živjeti.
Tražim iskrene savjete, iskustva, podršku, poneku toplu i ohrabrujuću riječ.
Hvala svima!❤️