r/askcroatia

Osobno:

1.Kad god bi zaradio velike pare u danu

2.seks

3. Odlicna klopa poslje treninga

Pozdrav svima, treba mi iskreno mišljenje ljudi sa strane jer više ne znam što mi je činiti.

Imam 24 godine, moja cura ima 20 godina, u vezi smo već nekih 2 godine. Generalno sam uvijek bio dobar prema curi, pazim na nju i trudim se oko veze. Ona trenutno studira i ne radi, a ja radim svakodnevno, uz to plaćam rentu stana od 360 eura i kredit za auto od 400 eura.

Problem je postalo njezino ponašanje prema meni. Na primjer, dosta puta se znalo dogoditi da sam ja otišao negdje s prijateljem na piće, a ona me za nekih sat vremena zove i dere se: "Pa gdje si toliko dugo, ti se napijaš s prijateljima, a ja doma sama." Ili drugi scenarij: odemo zajedno van s prijateljima na kavu, i tako razgovaramo i ona izvali nešto kao "ma znam ja da on mene vara, imam osjećaj" i uopće se to ne stidi reći pred drugima, kao da je to normalna stvar za reći pred 6 drugih ljudi. Koliko god me već živcirala, nisam je varao jer nisam takav. I onda sljedeći dan ostanem sat duže s posla s prijateljem i ona me opet dočeka doma sa "opet se negdje opijaš s drugima, a ja te tu čekam" i to se ponavlja gotovo uvijek. Jednom prilikom kad sam došao s posla mi je čak i otvoreno rekla da ne mogu ostati sat vremena duže s nekim vani. Sljedeći primjer: odemo opet skupa kod mog prijatelja na roštilj i ne prođe nekih 45 minuta i ona meni kaže "idemo doma, više mi se neda biti tu", ja joj na to odgovorim "idemo za 10 minuta", na što se ona naljuti i zalupi mi vratima od auta kao da je stari traktor, i to me boli jer sam ja taj auto kupio, auto vrijedi 33 tisuće eura, star svega oko 8 mjeseci, ona zalupi vratima kao da je njen, i to nije prvi put. Sve to se ponavlja. Radim dnevno 60 km do posla i natrag i dođem doma i želim se opustiti, a ona me napada i preispituje.

Inače, kad smo se tek upoznali prije nekih 2 godine nije bila takva, ali kako je vrijeme istjecalo sve više i više takvih stvari se počelo događati i sad smo došli do toga da se takve stvari događaju skoro svakodnevno.

Ne znam više što mi je činiti, je li ima neke nade za ovu vezu ili najbolje svako svojim putem?

Primjetio sam trend ruganja/isticanja/zafrkancije gen z u stranim zemljama online kako su ljudi 30+ godina stari 😂

curaprox su navodno najbolje

Imam 34 godina i nisam nikada imao odnose.

Koji mislite da bi mogao biti postotak nevinih ljudi koji su prešli 30-u kod nas.

Mene ovo naravno malo opterećuje pa me zanima koja mislite da je statistika? 3 od 100 ljudi? Možda i manje.

Ako netko ima na ovom subredditu tko je takoder prešao 30-u volio bih znati.

Hvala!

Je li jedna mozda kad imala cimera, ali da nisu prethodno bili prijatelji i sl.

Bez seksualnih komentara molim🙄

Zanima me sjecate li se najgorih scena iz najtoksicnije veze koju ste imali u proslosti, neke koje su vam se bas urezale u sjecanje toliko da biste volili klepit glavom i dobit amneziju. Ja cu poceti;

1. Scena: Nakon sto mi je mama skuzila da sam sa psihicki nestabilnom osobom rekla mi je da slobodno budem sa njime, ali da u njenu kucu vise krocit necu. Par dana nakon toga pala sam sa stepenica i uganula glezanj, logicno nisam imala nikoga da zovem pa sam zvala bivseg koji je negdje bio pijan i nadrogiran ( kasnije sam to saznala) te sam se sama odvezla na hitnu. Sutradan sam ga zamolila da mi barem donese tablete za bolove, on mi je na to rekao da se mora ic okupat na Kupu sa prijateljem jer je premamuran i da ne moze doci nikako, na sto sam mu ja rekla da me uzasno boli i da nemam nikog i on to dobro zna, na to se frajer krenuo derat na mene da zasto ga napinjem i kako on mora sad bit samnom , umjesto da se druzi sa prijateljima zato sto sam ja skršila nogu!

2. Scena: (ova je malo hc)…Nakon sto sam prekinula da njim i jedva ga se rijesila (non stop me zvao sa raznih brojeva, slao mi poruke, videe kako ce se ubit) slavila sam rodendan i zvao me nepoznati broj te sam se javila da vidim tko je, sa druge strane linije sam cula jecaj i nepovezane slogove..nakon nekog vremena izustio je: ja sam sada sve rijesio, sad je gotovo, poceo se gušit i poklopio slusalicu . Naravno, kako nisam đubre od osobe krenula sam prema njegovom stanu, pustila rođendan i sve da vidim sto se to desava. Nasla sam ga u njegovom voljenom autu ispred stana kako sjedi, puši i slusa muziku, dezorjentiran…pitala sam ga sto je uzeo i zasto se tako ponasa nakon toga je poceo govorit kako on mene ne zna i da se maknem iz njegovog auta, prepala sam se i zvala hitnu kao i svaka normalna osoba te je on nakon tog poziva izjurio van iz auta i uletio u stan, hrvali smo se po stanu da se smiri dok ne dode hitna, nakon cega je opet uletio u auto i pokuso se zakljucat al sam bila brza od njega i usla i auto i hrvala se sa njim da mu uzmem kljuc da se ne moze odvest. Nakon toga mu je glava klonula ja sam mu dizala glavu, vadila jezik, okretala ga…u tom momentu dosao je susjed da provjeri je li sve u redu ( njega cu jos kasnije spomenut). Dolazi hitna, ja izlazim van, on se zakljucava u auto i pojacava muziku…doktorica mu kuca na prozor da otvori vrata da ga pregledaju samo on vristi pustite me na miru, pustite mee! Posto je bio agresivan, hitna po svojoj duznosti mora zvati policiju. Dolazi policija, kuca na prozor i mole ga da otvori, on šakama razbija šajbu i u tom trenu ja uspijem otvorit vrata od auta, oni ga izvuku van i jedva ga ubace u hitnu te on lupa glavom od vozilo hitne. Dolazimo na Rebro di cijelu noc cekam sa njim, ujutro ga premjestaju na Vrapce jer vjeruju da je imao psihotican napadaj i da je agresivan. Ja mu nosim stvari u bolnicu 10 dana, i kada sam napokon srela ranije spomenutog susjeda , zaustavi me i kaze: cekaj, moram ti nesto reci. Onaj dan kad je ono sve bilo…kadq sam pitao je li sve okej, on je digao glavu malo i namignuo mi, ja mislim da je on glumio. Nakon toga ja odlazim njemu u posjetu, bio je na nekoj zestokoj terapiji te sam ga pitala da li je cijelu scenu slagao samo kako bi mu se vratila, gledao me kao zombi jedno vrijeme te je odgovorio: Pa, znas, nisam htio da me ostavis i sad si napokon opet tu. Ja sam bila u šoku, decko je iscenirao da je uzeo nesto, nije priznao kad je dosla hitna, ni kad je dosla policija nego ne nastavio glumit. Logicno, nakon sto je izasao od tamo, nakon nekog vremena skupila sam hrabrosti prekinut sa njim i kad se to dogodilo prijetio je da ce mi zapalit kucu, nazivao me svakakvim imenima, onda same old prijetnje samoubojstvom…cak me i njegov najbolji prijatelj podrzao u prekidu, njegova bivsa djevojka sa kojom je dobar i koju je on zamolio da prica samnom da ne prekinem sa njim ( mastermind level pro max). I nakon toga me jos jedno vise od godinu dana zvao i slao poruke.

Pozdrav,
Kako doci do zarade 3 000€ u Hrvatskoj. Sto radite koliko radite i kako održati takvu placu a ne burnoutovati. Ja trenutno studiram i radim i zanima me na sto se fokusirati da li na vise izvora primanja da li na vještine i koje. Da li naučiti neki zanat pa raditi sa strane i kako to dugoročno održati jer neću zauvijek biti mlad i ono sto danas mogu raditi a fizički je naporno možda vise neću moći za 20godina. Generalno pišite savjete vezano za financije sto bi radili da imate sada 20godina

Šta mislite? 😄

Zanimaju me primjeri ljudi koji su pokrenuli nešto što na prvu zvuči glupo, banalno ili prejednostavno da bi donosilo ozbiljnu lovu, a na kraju su od toga napravili odličan posao. Da cujemo "glupe" biznise

Da li je to fakultetsko obrazovanje, svestranost, radoznalost? Kad vas je zadnji put neka osoba fascinirala i zbog čega ?

Samopouzdanje, status, financije?

Ja apsolutno da. I sam sam takav, i smatram da takvi ljudi mogu bas puno dati svijetu i drustvu, gdje je stalno neka buka i trka, gdje se svi nadvikuju i bore za novac, prevlast, dominaciju i slicno.

Htio bih naglasiti da ne volim potpunu zatvorenost osobe, kada ne mogu uopce doprijeti do nekoga. Ali introvertirani ljudi stvarno mogu ponuditi skroz nesto novo, svoje talente i skrivena blaga, i zato jako volim razgovore i druzenja s njima.

Mene npr. mentalno skroz iscrpi ma i 15 min boravka u velikom i glasnom drustvu. Tesko mi je pratit razgovore i ne osjecam se najcesce nekako ugodno. Pogotovo kad dodem doma nakon posla, bas mi onako treba bar jedno pola sata da se resetiram od svega.

A najbolje mi lezi razgovor 1 na 1 s drugom osobom i mislim da bas tada najbolje mozete nekog upoznati. Takoder jako volim setnje, izlete, prirodu, mirna mjesta, putovati, istrazivati oko sebe, citati knjige, uredivati okucnicu, a zimi navecer se ususkati pod deku, uz pucketanje peći na drva, i gledati nesto na tvu. Takav nacin zivota mi najbolje lezi i tad ostvarujem neki svoj puni potencijal. Nikad nisam bio za izlaske, tulumarenja i opcenito neki ludi zivot, niti sam u svojem ponasanju imalo nametljiv. Stvar je da nekako kod druzenja s ekstrovertima dobijete sve na pladnju, a meni je fora kad mogu s introvertima pricati o dubljim temama i kad mi se polako otkriva taj svijet te osobe. Kad se moras potrudit i kad stvarno zelis nekog upoznat bas onakav kakav on je, a bez da imas neku raniju predodzbu o toj osobi. Jos ako u to ukljucite mirno okruzenje koje objema osobama odgovara onda je to dobitna kombinacija. Mislim da za to treba i puno strpljenja, treba i znati razgovarati, ali definitvno se isplati.

Kada sam u prošlosti putovala izvan hrvatske dogodilo mi se da mi ukradu stvari iz ruksaka. Ove godine sam bila u Milanu i nosila sam vrijedne stvari u pederuši ispod košulje na trbuhu dok sam u ruksak stavila štakorolovke. Jedna je osoba ozljeđena i sada se bojim da ću biti kažnjena. Sada mi je jako žao što sam to napravila (bilo je iz ljutnje zbog prošlih iskustava)

Pozdrav svima

Imala bi pitanje za one koji žive i rade na moru a nemaju nekih apartmana...

Jel imate vremena nakon posla u smjenama s djecom otići okupati se i malo odmoriti ili pored života i svakodnevnih obaveza to tek dolazi na kraju?

Muz i ja godinama maštamo o životu na moru oko Zadra(iz Slavonije smo)

Ja tu ljetujem od malena...

Mozda imam mogućnost naslijediti manju kuću na moru, 40tak kvadrata ali lijepo s mogućnosti dizanja kata...

Imamo dvoje male djece i stabilne poslove....

Sve bi rasprodali, tražili poslove negdje oko Zadra pa bi došli živjeti...

Velika je dilema to sto u Slavoniji imamo bake i djedove za djecu a ovdje bi bili skroz sami...

Jel vrijedi tako okrenuti život?

Nekako sam oduvijek mišljena da je na moru bolja budućnost za djecu nego u Slavoniji

Takoder ako zivis ovdje, upoznajes ljude, prije mozda stekneš štogod više pa mozda do penzije i dođemo do apartmana ili nekog drugog dodatnog posla...

Jesam previše nerealna?

Vidim da se cijene skolskog sata individualnih priprema razlikuju ovisno o ustanovi za poducavanje stranih jezika. Na Jantaru je 40e po skolskom satu dok je u nekim drugim institucijama 20 e. Ima li tko iskustva sa Jantara da moze prenijeti kako je bilo i isplati li se? Navodno se kod njih polaze IELTS - no opravdava li ta cinjenica toliku razliku u cijeni ili su sve skole za pripremu otprilike jednake kvalitetom?

Po mogucnosti u Novom ZG.

Ja sam prije stalno nešto naručivala, iako je barem 80% toga sad van uporabe ili bačeno (zbog loše kvalitete ili naručivanja gluposti koje mi ni ne trebaju). Preporodila sam se otkako su uveli carine jer od 1.7. nisam ništa naručila.

Naručujete li vi što unatoč naknadama?

Svako ljeto ista pizdarija, sjeidmo iza na tereasi kuće i komaraca hrpa, više mi ih je pun kurac. Na koji način ih se najbolje riješiti? Koliko su dobre one neke lampe koje sam vidio, idu li stvarno ko budale u njih i crkavaju ili to nema nekog učinka, kako ste vi ovo riješili? Terasa nije natkrivena pa nemam opciju staviti komarnike ili nešto tako,. treba mi baš nešto da ih ubija i privlači na sebe da ne idu na ljude

​

Gdje otputovati iz Zagreba u 9om mjesecu. Opcije su Pariz ili Oslo. Pitam to s obzirom na udaljenost obaju aerodroma od grada.

Kakva je povezanost i cijena buseva koji voze do centra? Koji grad vam se više svidio? Igrom slučaja imamo gdje biti u oba pa je dvojba.