Volite li introvertiranost kod druge osobe?
Ja apsolutno da. I sam sam takav, i smatram da takvi ljudi mogu bas puno dati svijetu i drustvu, gdje je stalno neka buka i trka, gdje se svi nadvikuju i bore za novac, prevlast, dominaciju i slicno.
Htio bih naglasiti da ne volim potpunu zatvorenost osobe, kada ne mogu uopce doprijeti do nekoga. Ali introvertirani ljudi stvarno mogu ponuditi skroz nesto novo, svoje talente i skrivena blaga, i zato jako volim razgovore i druzenja s njima.
Mene npr. mentalno skroz iscrpi ma i 15 min boravka u velikom i glasnom drustvu. Tesko mi je pratit razgovore i ne osjecam se najcesce nekako ugodno. Pogotovo kad dodem doma nakon posla, bas mi onako treba bar jedno pola sata da se resetiram od svega.
A najbolje mi lezi razgovor 1 na 1 s drugom osobom i mislim da bas tada najbolje mozete nekog upoznati. Takoder jako volim setnje, izlete, prirodu, mirna mjesta, putovati, istrazivati oko sebe, citati knjige, uredivati okucnicu, a zimi navecer se ususkati pod deku, uz pucketanje peći na drva, i gledati nesto na tvu. Takav nacin zivota mi najbolje lezi i tad ostvarujem neki svoj puni potencijal. Nikad nisam bio za izlaske, tulumarenja i opcenito neki ludi zivot, niti sam u svojem ponasanju imalo nametljiv. Stvar je da nekako kod druzenja s ekstrovertima dobijete sve na pladnju, a meni je fora kad mogu s introvertima pricati o dubljim temama i kad mi se polako otkriva taj svijet te osobe. Kad se moras potrudit i kad stvarno zelis nekog upoznat bas onakav kakav on je, a bez da imas neku raniju predodzbu o toj osobi. Jos ako u to ukljucite mirno okruzenje koje objema osobama odgovara onda je to dobitna kombinacija. Mislim da za to treba i puno strpljenja, treba i znati razgovarati, ali definitvno se isplati.