u/Chasin_waterfalls_

Pročitala sam starije teme od prije cca 2g, ali lani je stigao novi zakon, zanima me iskusto osoba koje su to relativno nedavno radile (ove godine) - može li se preuzeti cijela urna osobe i posuti na njoj najdražem mjestu na moru i planini? Radi se o Puli gdje je pogrebnik Monte Giro, ako netko ima i s njima iskustva? Znam da formalno treba dozvola od lokalne samouprave, uz ostalo, a u Puli u gradu nije još osnovan odjel za to pa smo u pat poziciji kako to izvesti i može li se “mimo zakona”. Pazili bi naravno na ostale ljude i životinje, ne bi samo “bilo gdje”. Hvala puno 🖤

*flare je Religion jer je tema vjera u smisao života

Mama je terminalno, premlada. Tata je umro prije skoro 30 godina, strašno premlad. Puno rodbine i poznanika je umiralo ili iznenada umrlo oko mene tijekom svih ovih godina od rakova, suicida, leukemije, droge, aneurizmi, moždanih udara i to je u meni stvorilo neopisivo ogroman strah od smrti i umiranja.

Netko bi pomislio da sam se zbog te vanserijske količine smrti oko mene lakše naviknula, lakše prihvatila da je to neminovno.

Ali dogodilo se baš suprotno. Bojim se smrti. Bojim se i života, rekli bi neki.

Idem na terapiju, imam bliske osobe. Nisam vjernik.

Preplavljuje me taj užasan, ogavan, mučan osjećaj tuge i nemoći pred umiranjem i patnjom drugog živog bića. I pitanje koje u takvim momentima uvijek žvačem je koji f* smisao je svega toga? Zašto moramo umrijeti? Zašto život (ipak) nije fer?

Kako se nosite s tako intenzivnim osjećajima uoči nečijeg odlaska?

Help 😔