Zakaj odrasle sinove tretirate kao djecu
Imam kolegicu majku četiri ili pet punoljetnih sinova, nevažno. Ono kaj me fakat nervira je njen odnos prema tim sinovima koji je za moje pojmove ful bolestan i naopak. I sama sam majka sina, dečko je na fakultetu, samostalan, kaj se veli nije mu potrebna dadilja, a ni mama. Tu dođem do nje. Za radnog vremena u trajanju od 8 sati njoj mobilni zvoni svakih pol sata svaki dan! Odrasle osobe od 20-30 godina ona naručuje kod liječnika, daje im upute gdje im je obleka, zove ih i kontrolira dal su se probudili, kupuje im sve od igle do lokomotive, histerizira svakog puta kad otputuju negdje, da ne nabrajam dalje sineki joj nikaj ne znaju uraditi sami. Pa se pitam zakaj sinove žene (ne sve) pretvaraju u nesposobne pojedince kojima žena u braku poslije dođe kao druga majka, jer sami niš ne znaju napravit?! Onak dajte prestanite.