Ja imam tek 27 i vec osjecam da mi treba za oporavak od mamurluka bar jedan puni dan, nema vise “lumpujemo petak subota nedelja, pa ponedjeljak ko da nis nije bilo”
Da me malo nasmijem, a i da se osjecam bolje zbog ovog sto se desilo meni
Cestitao sam rodjendan sefu preko poruke i slucajno sam kliknuo emotikon “🤦♂️” nakon “sve najbolje” i nisam primjetio cijeli dan sve dok mi nije odgovorio sa “hvala…”. Jos me sad zbunio s te tri tocke mada znam da overthinkam vjerojatno 😭😭
Ja sam imao oko 23 godine dok sam shvatio da invalidsko parkirno mjesto na svakoj mogucoj lokaciji ne postoji jer je puno invalida u tome gradu, nego da, “ko bi to reko”, jedan invalid moze posjecivat vise lokacija. Prije toga sam se puno pitao kao “zasto u nasem gradicu svako parkirno mjesto ima 2 mjesta za invalide pa nemamo ih toliko?!?!” 😂😂😂😂
Isto tako, tek sam donedavno recenicu “otom potom” skuzio da to znaci o TOM-POTOM(o toj temi, kasnije, iliti potom). Prije sam mislio da je to izrecica izmisljena cisto radi rime 😂
Možda će nekom bit smiješno što ovo pitam, ali nagledao sam se situacija gdje su ljudi:
-odselili negdje daleko gdje inače nebi i radili neke teške poslove, radi dečka/cure
-doselili iz inozemstva natrag i ostavili super plaćene poslove, radi dečka/cure
-odbili preseljenje negdje van i životnu priliku u karijeri, jer dečko/cura nisu mogli ili htjeli odselit
Pa se vraćam na pitanje..mislim tu naravno na neke nove i relativno “mlade” veze, ne sad dok su partneri zajedno oko 10 godina
Meni nista ne pobjedjuje pricu gdje je frajer godinu dana cekao da dobije posao u poprilicno dobroj firmi gdje treba imat i kvalifikaciju, a cak i vezu za dobit posao. 2. dan na poslu ga menadzer vodio u obilazak po zgradi i pokazivao mu prostorije uokolo, pokazao mu da firma ima na raspolaganju tuseve, muske i zenske, na sto mu ovaj mrtav hladan kaze “steta, nebi imao nista protiv tusiranja s onom plavokosom kovrcavom djevojkom sta radi u kantini”, popraceno nekim odvratnim osmijehom i tapsanjem po ramenu..cura je bila menadzerova maloljetna sestra koja je radila u kantini preko skolskih praznika. Ni 2 sata nakon tog obilaska docekalo ga otkazno pismo
Jel se to samo meni tako cini, ili je u zadnje 3-4 godine postalo itekako, da tako kazem, popularno i sve cesce: “iskljucit se”, maknut se na koji tjedan od svih, ne odgovorit par dana na poruke ljudima s kojima si inace u jako dobrim odnosima, ne biti obavezno i stalno dostupan i “tu” ljudima kojima inace jesi i to sve?
Ne kazem da ima ista lose u tome, ljudi vjerujem da imaju svoje razloge, mada meni to nikad nije doslo, previse sam blizak sa svojom obitelji i sa svojim najdrazim prijateljima, pa cak i ne samo najdrazim vec i “obicnim” prijateljima, ne mogu si pomoc da se ne osjecam krivo sto nekome nisam odgovorio, pogotovo ako im nesto treba. A i zafale mi ljudi nakon dan dva. Samo imam dojam da se takav privremen pristup itekako popularizirao posljednjih godina
Dakle nekome ugodis 777 puta, pomognes, ucinis uslugu, dobar si prema njemu/njoj, tretiras ih ko pravi frend/partner/rodjak i onda se desi JEDNOM da, mozda pod utjecajem stresa, loseg dana, teskog razdoblja sto se tice mentalnog zdravlja ili cega vec kazes nesto ruzno, ili se izderes, ili ih izignoriras, ili mozda i uvrijedis, i to ti ljudi zapamte zauvijek. Zar je jedno lose djelo ekvivalent 300 ili vise dobrih? Dakle doslovno sam izgubio jednu osobu iz svog zivota zbog jednog loseg postupka, a ucinio sam toj osobi prije toga stotine dobrih. Krivim se, ali opet nije jednostavno fer