u/Deathcore_freak

Jel se to samo meni tako cini, ili je u zadnje 3-4 godine postalo itekako, da tako kazem, popularno i sve cesce: “iskljucit se”, maknut se na koji tjedan od svih, ne odgovorit par dana na poruke ljudima s kojima si inace u jako dobrim odnosima, ne biti obavezno i stalno dostupan i “tu” ljudima kojima inace jesi i to sve?

Ne kazem da ima ista lose u tome, ljudi vjerujem da imaju svoje razloge, mada meni to nikad nije doslo, previse sam blizak sa svojom obitelji i sa svojim najdrazim prijateljima, pa cak i ne samo najdrazim vec i “obicnim” prijateljima, ne mogu si pomoc da se ne osjecam krivo sto nekome nisam odgovorio, pogotovo ako im nesto treba. A i zafale mi ljudi nakon dan dva. Samo imam dojam da se takav privremen pristup itekako popularizirao posljednjih godina

Dakle nekome ugodis 777 puta, pomognes, ucinis uslugu, dobar si prema njemu/njoj, tretiras ih ko pravi frend/partner/rodjak i onda se desi JEDNOM da, mozda pod utjecajem stresa, loseg dana, teskog razdoblja sto se tice mentalnog zdravlja ili cega vec kazes nesto ruzno, ili se izderes, ili ih izignoriras, ili mozda i uvrijedis, i to ti ljudi zapamte zauvijek. Zar je jedno lose djelo ekvivalent 300 ili vise dobrih? Dakle doslovno sam izgubio jednu osobu iz svog zivota zbog jednog loseg postupka, a ucinio sam toj osobi prije toga stotine dobrih. Krivim se, ali opet nije jednostavno fer