u/Healthy-Relief-4376

Treba mi iskreno mišljenje jer više ne znam jesam li realna ili sam samu sebe psihički iscrpila.
4mj se viđam s dečkom i long distance smo, ali čak i često vidimo, problem je sto dugo nisam osjećala nešto dublje, i eto nakon jako dugo uspjela sam se vezati za njega, međutim uz to, postala sam užasno anksiozna i počnem overthinkati svaku sitnicu, uspoređivati se s drugim curama, analizirati tonove, poglede i ponašanje, tražiti znakove da će me neko zamijeniti, povlačiti se Itd.
I onda se osjećam kao da više nisam normalna ni opuštena u odnosu nego stalno skeniram prijetnju i tražim problem. Najgore je što racionalno često znam da možda pretjerujem, ali osjećaj u tijelu bude toliko jak da mi djeluje kao intuicija. A prije mi se znalo desiti da budem u pravu za neke stvari pa sad još manje vjerujem sebi.
Zato se nekad pitam da li sam preosjetljiva i nesigurna za odnos općenito jer me sitnice psihički iscrpe i kao da se izgubim kad mi neko postane previše važan.

Imam neke traume iz prošlosti i od tad sam izbjegavala bilo kakve dublje odnose, do njega. Pričala sam s njim površno o tome, rekla sam mu samo da mi je teže “dati se” jer malo imam problema u glavi sa samom sobom, i vise nisam išla u detalje. On me saslušao i rekao je da je tu da sluša svaku misao koja mi uđe u glavu, međutim mislim kad bi mu ja sve govorila da bi čovjek pobjegao, doslovno.
Da li bi mu malo detaljnije trebala rec kako se osjećam, da me koči to, da sam anksiozna itd? Jer Ne želim biti previše needy..

I da, jedan put kad smo bili skupa jako sam overtinkala jednu situaciju koja se desila, i doslovno kao da me uhvatio napadaj panike dok sam bila s njim, stezalo me u prsima, nisam mogla biti prirodna.

I da dodam, on mi je otvoreno rekao svoje osjećaje, ljubav prema meni itd.

Je li neko bio ovakav i može li se to promijeniti ili je to znak da jednostavno nisam za veze?

Jel vam je red flag kad netko govori da mu je jako stalo, dolazi vas vidjeti i ponaša se predivno kad ste sami, ali istovremeno pred nekim ljudima kao da želi ostaviti dojam da odnos nije toliko ozbiljan? To jest npr. ljudima koji *znaju* za nas ne želi rec da je bas tad u tom trenutku samnom, čudno mu je da određeni ljudi znaju da je bio kod mene i ne voli da se “priča okolo”, pogotovo pred nekim ženskim društvom, kaže da su “babe”.
A s druge strane govori da me ne skriva i da mu je stalo. Ali da jednostavno voli držat neke stvari za sebe. (pitala sam već)

Jel to samo privatnost ili shady ponašanje? Kako vam se čini? Podložna sam overthinkanju pa ne znam da li pretjerujem ili je stvarno nešto.

Poz. Da li vam se desilo gdje ste imali siatuaciju da s partnerom nemate teme za razgovor u nekim trenucima? U mojoj situaciji, čujemo se 2 i pol mjeseca, udaljeni smo par sati, viđamo se svakih 2 tjedna otprilike, i imamo oscilacije, poruke su nam basic (šta radiš kako si i sl. Rijetko kad sad imamo neke extra price preko poruka) uzivo imamo situacija di pricamo o svemu i nama, a ima situacija gdje nemamo o čemu pričati i ponekad bude ugodna tišina a ponekad malo awkward (bar meni). Kad pricamo na tel. ista stvar, ili imamo teme ili nekako pokušavamo na silu on i ja izvuc nešto. Oboje smo mirnije osobe, malo smo sramežljivi i treba nam vremena da se 100% opustimo. Imali smo i jedan vikend skupa kad nam je bilo predivno. Ali ovih par dana osjećam kao da se kod njega gubi taj entuzijazam barem preko poruka i kao da mu je dosadilo malo bas iz tog razloga. I npr. ni on ni ja nismo extra pričljive osobe.

Imate li kakve savjete? Mislite da to može funkcionirati? Pomagajte!! I btw. Sviđamo se jedan drugome i to se bas osjeti. Ali je li to dovoljno?!