u/Lukiisnothere1612

Na današnji dan 20. Svibnja 1992. godine, službeno je ukinuta Jugoslavenska narodna armija.

Nakon Titove smrti 1980. federacija je zapala u duboku ekonomsku i političku krizu, a jačanje nacionalizama dovelo je do erozije jugoslavenskog identiteta. JNA, koja je trebala biti posljednji stup jedinstva, sve više se vezivala uz srpsko vodstvo Slobodana Miloševića. Oficirski kadar bio je većinom srpski i crnogorski, a reformama poput plana “Jedinstvo” krajem 1980-ih centralizirano je zapovijedanje i oslabljen utjecaj republičkih Teritorijalnih obrana.

Višestranački izbori 1990. i proglašenje neovisnosti Slovenije i Hrvatske 25. lipnja 1991. doveli su do intervencije JNA.

U Desetodnevnom ratu u Sloveniji doživjela je neuspjeh i brzo se povukla. U Hrvatskoj je sudjelovala u blokadama vojarni, podržavala srpske pobunjenike i opsadama gradova (Vukovar, Dubrovnik).

Hrvatske snage su u Ratu za vojarne tijekom jeseni 1991. zauzele brojne objekte JNA, a masovna dezertiranja nesrpskih vojnika i časnika ubrzala su gubitak njezina multietničkog karaktera. Do početka 1992. JNA je praktički prestala biti jugoslavenska i postala instrument velikosrpske politike.

Nakon što je SFRJ formalno prestala postojati proglašenjem Savezne Republike Jugoslavije 27. travnja 1992., JNA više nije imala državu koju bi predstavljala.

Ključni korak dogodio se dana 8. svibnja 1992., kada je Milošević smijenio vrh JNA na čelu s generalom Blagojem Adžićem.

Dvanaest dana kasnije, 20. svibnja 1992., JNA je ukinuta. Njezini ostaci reorganizirani su u Vojsku Jugoslavije, dok su znatni dijelovi u Bosni prešli u Vojsku Republike Srpske pod zapovjedništvom Ratka Mladića, a dio je podržavao snage u Krajini.

Izvori: https://hr.wikipedia.org/wiki/Jugoslavenska\_narodna\_armija

https://hrcak.srce.hr/clanak/306086

Na današnji dan 18. svibnja 1991. godine osnovana je elitna Bojna Zrinski.

Osnovana je na temeljem zapovijedi ministra obrane Martina Špegelja i zamjenika ministra Gojka Šuška i bila je prva specijalna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Jezgru postrojbe činili su odabrani pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a iz Kumrovca. Od oko 300 kandidata, strogom selekcijom izabrano je 27 najboljih, kojima su pridodana još dva pripadnika Antiterorističke jedinice iz Lučkog. Smješteni su bili u objektima bivše političke škole u Kumrovcu. Prvi zapovjednik bio je pukovnik Ante Roso, a zamjenik bojnik Miljenko Filipović koji su bili bivši dočasnici francuske Legije stranaca.

Već krajem svibnja 1991. izvela je prve izvidničko-diverzantske akcije u zadarskom zaleđu, gdje su uništena dva teroristička skladišta i jedna motorizirana patrola srpskih pobunjenika.

Dana 15. lipnja 1991. bojna je upućena u Vukovar, gdje je smještena na farmi Opatovac kod Iloka. Tamo su pripadnici ustrojavali oružane skupine, provodili intenzivnu obuku vukovarskog bataljuna Zbora narodne garde, izviđanja i ophodnje, te razoružavali ilegalno naoružano srpsko stanovništvo. Sudjelovali su u protuterorističkim akcijama u Borovu naselju, surađujući sa zapovjednikom obrane Blagom Zadrom na utvrđivanju položaja. Bojna je napustila Vukovar mjesec dana kasnije, 15. srpnja.

U kolovozu 1991. bojna se probila do opkoljene Hrvatske Kostajnice, gdje je, uz 1. gardijsku brigadu, sudjelovala u njezinu oslobađanju.

U rujnu je upućena u Gospić koji je bio pod napadom JNA. U zasjedi su zarobili oklopnu kolonu, uhitivši načelnika štaba 13. korpusa JNA generala Trajče Krstevskog s tridesetak vojnika i tri BOV oklopna vozila. General je kasnije pušten po naredbi iz Zagreba, ali je bojna zarobila glavno skladište Teritorijalne obrane u Kaniži s preko 8000 komada oružja. Sudjelovala je u opsadi gospićke vojarne „Stanko Opsenica“, koja se predala 18. rujna, te u daljnjoj obrani grada.

Početkom listopada bojna je djelovala na području Pokupskog, Lasinje i Velike Bune kako bi spriječila prodiranje prema Zagrebu.

Krajem listopada upućena je u Metković radi pomoći u oslobađanju Slanog i deblokade Dubrovnika. Tijekom boravka u Metkoviću dio pripadnika provodio je obuku dragovoljaca, pa je bojna narasla na razinu satnije s oko 100 novih gardista do kraja 1991. U prosincu ju je u Kumrovcu posjetio predsjednik Franjo Tuđman.

Godine 1992. elementi bojne sudjelovali su u Bitki za Kupres u Bosni i Hercegovini. Dio pripadnika pomagao je u ustrojavanju i obuci Hrvatskog vijeća obrane (HVO), postavljajući kamp u Tomislavgradu.

Kasnije su sudjelovali u operacijama na južnom bojištu, uključujući probijanje opsade Mostara 1992. godine i uništavanjem tenkova JNA te operaciji Tigar za deblokadu Dubrovnika, gdje su zauzimali ključne položaje poput Treskavca.

Godine 1993. bojna je sudjelovala u operaciji Maslenica, boreći se na području Škabrnje i okolice.

Dana 18. travnja 1994. ustrojen je 1. hrvatski gardijski zdrug kao elitna postrojba Hrvatske vojske, u koji je ušla Bojna Zrinski zajedno s dijelovima drugih specijalnih postrojbi (Frankopan, Ban Jelačić, Matija Vlačić, Ferdo Sučić i dio 8. lakojurišne brigade vojne policije).

Pripadnici Zrinskog postali su okosnica ovog zdruga, koji je potom imao ključnu ulogu u kasnijim oslobodilačkim operacijama: Cincar, Zima '94, Bljesak, Skok 2, Ljeto '95, Oluja, Maestral i Južni potez.

Na ratnom putu bojne Zrinski poginulo je 71 pripadnika (26 iz samostalne Bojne Zrinski i 45 pripadnika nakon preustrojavanja u 1. hrvatski gardijski zdrug), dvoje se vodi kao nestalo, a 286 je ranjeno.

Za hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu, 30. ožujka 2017. predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je Bojnu Zrinski i 1. hrvatski gardijski zdrug Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Dan postrojbe obilježava se 18. svibnja.

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Bojna\_Zrinski

Na današnji dan 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku rođen je Ruđer Bošković – dubrovački znanstvenik, polihistor, fizičar, astronom, matematičar, filozof i isusovac.

Rođen je kao jedno od više djece u obitelji trgovca Nikole Boškovića, koji je podrijetlom iz Orahova Dola kod Ravna u Hercegovini, i Paole Bettere iz talijanske trgovske obitelji koja se nastanila u Dubrovniku.

Otac mu je umro kad je Ruđer imao deset godina, a majka je imala velik utjecaj na obitelj. Već kao dječak pokazivao je iznimnu inteligenciju i pamćenje. Godine 1725., s četrnaest godina, otišao je u Rim na školovanje u okrilju Družbe Isusove. Tamo je završio novicijat, studirao filozofiju i teologiju na prestižnom Collegium Romanum te 1740. postao profesor matematike. Za svećenika je zaređen 1744. godine.

Brzo je stekao ugled u europskim znanstvenim krugovima. Prihvatio je Newtonove ideje, ali ih je i nadograđivao. Godine 1742. savjetovao je papu Benedikta XIV. o stabilizaciji kupole Bazilike sv. Petra, gdje je njegov prijedlog željeznih prstenova uspješno primijenjen. Između 1750. i 1752. proveo je precizno geodetsko mjerenje meridijanskog luka u Papinskoj Državi zajedno s Christopherom Maireom, što je dovelo do važne publikacije i napretka u kartografiji.

Njegovo najvažnije djelo, Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium (Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi), objavljeno je 1758. u Beču. U njemu je razvio dinamičku teoriju materije prema kojoj se sve sastoji od jednodimenzionalnih točkastih čestica koje međusobno djeluju silama opisanim jedinstvenom krivuljom (Boscovichijeva krivulja). Ta teorija objašnjava odbojnu silu na malim udaljenostima, privlačenje i odbijanje na srednjim te gravitaciju na većim, te se smatra pretečom atomske fizike, teorije polja i nekih kasnijih ideja moderne fizike.

Bošković je mnogo putovao i obavljao diplomatske zadatke. Bio je u Londonu 1760. kao predstavnik Dubrovnika, gdje je primljen u Royal Society. Putovao je u Carigrad promatrati prolazak Venere pred Suncem 1761., posjetio Troju i proputovao velik dio Europe.

Nakon ukidanja isusovačkog reda 1773. živio je u Parizu (gdje je bio direktor optike francuske mornarice) i Milanu, gdje je osnovao opservatorij Brera i predavao na Sveučilištu u Paviji. Objavio je brojne radove iz astronomije, optike, matematike i geodezije, a otkrio je i odsutnost atmosfere na Mjesecu.

Umro je 13. veljače 1787. u Milanu od upale pluća. Iako je veći dio života proveo u inozemstvu, cijelo vrijeme ostao je duboko vezan za Dubrovnik i pomagao mu diplomatski.

Izvor: https://enciklopedija.hr/clanak/boskovic-rudjer-josip

Na današnji dan 17. svibnja 1992. godine Hrvatska vojska je započela operaciju Jaguar koja je traja od 17. do 23. svibnja 1992. godine.

Cilj je bio oslobađanje strateški važnog brda Križ iznad Bibinja (u zaleđu Zadra i Sukošana), s kojeg su srpske snage sustavnom topništvom gađali Zadar i okolicu, također je brdo služilo i za radarsko motrenje.

Akcija je započela 17. svibnja presijecanjem prometne komunikacije između brda Križ i zračne baze Zemunik. Hrvatske snage postavile su zasjedu u kojoj su uništile kolonu vozila – tenk T-34 na čelu, borbena oklopna vozila na začelju te pet kamiona čime je uporište potpuno blokirano. Nakon pet dana opsade i pregovora, 22. svibnja čitavo neprijateljsko uporište se predalo.

Predalo se oko 48 vojnika JNA, koji su kasnije prebačeni u sigurnu zonu. Hrvatske snage nisu imale poginulih tijekom same akcije, iako su kasnije poginuli pripadnici na minama postavljenim oko brda. Rezultat je bilo značajno smanjenje topničkog pritiska na Zadar i važan taktički uspjeh prije većih operacija poput Maslenice.

U operaciji su sudjelovale uglavnom domicilne postrojbe Hrvatske vojske, ponajprije 2. bojna 159. brigade HV iz Dračevca, Sukošana i Bibinja, uz postrojbu na Sv. Martinu, te postrojbe policije MUP-a Zadar. Podršku je pružalo udruženo topništvo 112., 134. i 159. brigade HV. Akciju je osmislio i vodio bojnik Ivan Vitanović, zapovjednik 2. bojne 159. brigade, koji je osobno sudjelovao i u pregovorima o predaji. Neprijateljske snage činili su pripadnici JNA i Teritorijalne obrane tzv. Republike Srpske Krajine, dio garnizona povezanog sa zračnom bazom Zemunik. Oni su pretrpjeli gubitke u ljudstvu i tehnici, a predaja je uslijedila zbog potpune blokade i nemogućnosti dopremanja pomoći.

Izvor: https://hrvatska-povijest.hr/operacijom-jaguar-prije-30-godina-hrvatske-snage-zauzele-brdo-kriz-dominantnu-uzvisinu-u-zaledu-bibinja-i-sukosana/

Ugarski vladar Koloman okrunjen je za hrvatsko-dalmatinskog kralja u kraljevskom gradu Biogradu na Moru dana 17. svibnja 1102. godine, a ovim je prostorima vladao sve do svoje smrti 1116. godine

Ovim događajem je utemeljena hrvatsko-ugarska personalna unija, odnosno državna zajednica dviju ravnopravnih kraljevina povezanih osobom zajedničkog vladara, koja je opstala više od osam stoljeća.

Sabori i povjesničari ovaj događaj tradicionalno vežu uz sklapanje sporazuma Pacta conventa, kojim su predstavnici dvanaest hrvatskih plemena priznali Kolomana za vladara.

Nakon krunidbe njegova je službena vladarska titula glasila Kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, odnosno na latinskom jeziku Rex Ungariae, Croatiae et Dalmatiae.

Preuzimanjem ove pune i zasebne titule, kakvu su prije njega nosili samostalni domaći vladari, Koloman je formalno potvrdio ravnopravnost i kontinuitet Hrvatskog Kraljevstva. Hrvatska je unutar te zajednice u potpunosti zadržala svoja obilježja državnosti, uključujući vlastitu vojsku, teritorij, zakonodavstvo te institucije bana i sabora.

Tijekom četrnaest godina svoje vladavine nad Hrvatskom diplomatskim je putem i potvrđivanjem starih municipijalnih prava osigurao i stvarnu vlast nad ključnim dalmatinskim komunama poput Zadra, Trogira i Splita.

Izvor:

https://enciklopedija.hr/clanak/koloman