u/ManyAd6406

Jel jos netko osim mene zeli grupu od 3-4 prijatelja s kojima ima whatsapp grupu, dijeli memove tu, ima taj 1 dan u tjednu kad izadju skupa, onda preko tjedna dvoje iz grupe izadje jer ovo ostalo dvoje ne moze itd...🥹 za vrijeme srednjoskolskih dana san imala takvu grupicu i to mi sad JAKO JAKO FALI druzenja su uvik 1 na 1 😭... lito je, zelin ic sa ekipon vani , na koncert, gledat svjetsko, na putovanje...

Bok, zelim upisat pedagogiju, jednopredmetni studij, cini mi se zanimljiv kao i posao nakon toga ali bojim se moze li se uopce s tim naci posao?

Ima li ovdje pedagoga da malo bolje opise situaciju?

Koliko je tesko nac posao kao pedagog? Zasto je struka zapostavljena?

Pedagogija mi je zanimljiva, zanimljivi su mi predmeti koji se uce na faksu ali brine me zaposljivost nakon...ima li vamo studenata pedagogije da podijele svoja iskustva

Ako netko zavrsi 3 godine preddiplomskog studija pedagogije u Mostaru, kolike su sanse da polozi jednu godinu razlike u predmetima i upise diplomski studij socijalne pedagogije ?

I kakve su sanse za zaposljavanje nakon oba studija? 🥹

Mene kava na suncu i citanje dobre knjige.

Ne znam jel dobar flair. Inace ne objavljujem postove na redditu al ne znam kud vise vodi moj zivot i trazim misljenje , mozda i savjet.

Uglavnom, djevojka sam od 23 godine. Cijeli zivot bez partnera (vezu u srednjoj skoli od 2 mjeseca ne racunam). Znaci jedan jedini kontakt s muskom osobom!! Ne mogu ne primjetit koliko cura je oko mene u vezi, koliko s partnerom uzivaju, provode slobodno vrijeme s njime, putuju...i one koje nisu u vezi, uvijek su u nekoj kombinaciji s nekim, momci im se javljaju, idu na dejtove, imali su par veza u zivotu, bilo kracih, bilo duzih...nisam ruzna, ali sam jako povucena, imam neku kocnicu, ne znam voditi razgovor (bar mislim da je tako) , ne znam flertat...na vezu opet gledam kao na neku ozbiljnu stvar i ONS mi npr ne odgovara, u partneru zelim naci ozbiljnu osobu, suputnika kroz zivot, da ima ambicije, ciljeve, zelju za necim. Zelim da se s njim moze voditi konstruktivan razgovor, uglavnom kuzite sto hocu rec. Ali ne znam gdje da se okrenem kad me sve dobre stvari u zivotu zaobilaze.

Puno prijateljskih odnosa sam u ranijim godinama upropastila, od nekih se odmakla jer sam emocionalno bila na rubu, s nekima se posvadala, povrijedila ih, gurala sam neki svoj inat, ...ima li smisla nekima se probat javit? Konkretno, muci me prekid jednog prijateljstva (grupa prijatelja) i nakon 5-6 godina , ne znam koliko je to normalno? Sad te osobe vode nove zivote, tu su im neki novi ljudi, novi dogadaju, svi oni su krenuli dalje, jedino ja stojim u mjestu kao neki teenager. Priznajem da sam nekad cudna i teska osoba, samo ne znam zbog cega. Idem u teretanu, tu sam se i sprijateljima s jednom curom ali to su sve razgovori vezani za treniranje...imam 2-3 prijateljice ali ta vidanja su povremena i nemaju emocionalnu dubinu. Sad je lijepo vrijeme, zalosno je da stojim kuci i da mi se zivot svodi na posao, faks i kucu.

Na poslu radim sama u smjeni, tu nikog ne mogu upoznat, na faksu isto tako jer sam izvanredni student. Znaci to mogu odmah otpisat...

Sve dobro sto sam imala sam upropastila