Veliki i mali pečat Derviš Muhamed-ef. Korkuta, travničkog muftije, šejha i muderrisa, godine 1289. h. (1872.)
Veliki pečat
>Knjige je za ovu knjižnicu uvakufio godine 1872., a na svakoj je na arapskom napisano: ''Ovaj časni primjerak radi uzvišenoga Boga uvakufio i predao ga knjižničaru pri Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku, godine 1289. (1872.)'' a ispod toga je poveći pečat, u kome kao produženje gornje bilješke na arapskom piše: ''Potreban milosti svog Gospodara koji prašta, Derviš Muhamed, sin Mustafin, sina Hadži Mustafina, sina Hadži Alijina, sina Muhamedova, sina Hadži Alijina. Neka im se uzvišeni Bog smiluje. 1289. (1872.)''.
>Tu je iznešeno šest generacija porodice Korkuta. Posljednja od njih, Derviš Muhamed začetnik je današnjih travničkih Korkuta. Ta je porodica rodom od Nevesinja. Derviš Muhamed Korkut nakon svršenih studija u Carigradu postavljen je muftijom u Travniku, gdje se stalno nastani. Sinovi su mu Hazim-efendija i Munib-efendija. Hazim-efendijin sin je Asim-efendija, a ovog sin Siradž danas je nastavnik Elči Hadži Ibrahim-pašine medrese kao otac, djed i pradjed mu. Munib-efendijini sinovi su Derviš-ef. (današnji kustos Hrv. zem. muzeja u Sarajevu) i Besim-ef. (profesor). Derviš Muhamed Korkut imao je brata Saliha, a ovaj sina Šakir-ef., koji je sa službom otselio i nastanio se u Zvorniku. I ovog sin, Haris-ef. je danas nastavnik na Elči Hadži Ibrahim-pašinoj medresi.
Mali pečat
>Na početku rukopisa pod signaturom R 104 nalazi se bilješka da je to jedna od knjiga šejha Muhameda, muftije u gradu Travniku. Ispod bilješke utisnut je manji pečat u kojem je ispisano “Darwīš Muḥammad“.
Kratka biografija
Rodonačelnik porodice travničkih Korkuta Derviš Muhamed Sidi školovao se u Istanbulu, gdje je stekao visoko obrazovanje. Imao je titulu šajh al-qurā, prvak učača Kur’ana. Poput svojih ranijih prethodnika, uz dužnost travničkog muftije bio je šejh halvetijske tekije i muderris u Elči Ibrahim-pašinoj medresi. Veoma je cijenio islamsku umjetnost, posebno kaligrafiju, kojoj je poučavao sve učenike. Već smo napomenuli da je Derviš Muhamed u cijeloj Bosni i Hercegovini poznat po fetvi o travničkoj jaciji. Premda je imao značajnu biblioteku islamskih rukopisa, čiji dio se danas čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, Derviš Muhamed nije se bavio pisanjem. Mugući razlog za to su teška vremena u kojima je obavljao dužnost muftije u vezirskom Travniku. Poraz nacionalnooslobodilačkog Gradaščevićevog pokreta 1832. godine, otpor muslimanskog plemstva provođenju reformi (tanzimat) od 1836-1849. godine, dolazak Omer-paše Latasa 1850. godine i slom muslimanskog plemstva, usvajanje Vilajetskog ustavnog zakona 1867. godine te učešće u radu Vilajetskog vijeća, događaji su koji su nesumnjivo tražili puno angažiranje Derviša Muhameda. Činjenica da je dužnost muftije u vezirskom gradu Travniku obavljao dugih četrdeset sedam godina (1830-1877.) u tako teška i nepredvidiva vremena svjedoči o državotvornoj i nacionalnoj opredijeljenosti Derviša Muhameda, za kojeg je Dževdet-paša, zarad njegovih zasluga u provođenju reforme vojske, rekao: ''Travnički muftija Derviš-efendija, koji ima najveći ugled u Bosni i Hercegovini, rekao je da je opasno sjediti, a ne organizirati jaku vojsku i da od vojništva ništa bolje nema ni na ovome ni na onome svijetu!''. Zbog starosti je 1877. godine dao ostavku na mjesto muftije u Travniku. Umro je iste godine. Ukopan je na groblju uz Tekijsku džamiju. Natpis na njegovom nišanu s hronogramom smrti napisao je njegov sin Muhamed Hazim Korkut, koji ga je naslijedio na njegovom položaju muftije.
Izvori
Alija Bejtić - Elči Hadži Ibrahim-pašin vakuf u Travniku: prilog kulturnoj povijesti Travnika, str. 28-29
Madžida Mašić - Kulturna baština Bosne i Hercegovine II: Rukopisi Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku, str. 228
Elvir Duranović - Travničko muftijstvo i travničke muftije od 1680-1930. godine, str. 246-247