r/bihstorija

U ovoj objavi predstavljam fotografije žena pripadnica iz redova Armije Republike Bosne i Hercegovine. Fotografije su prikupljene tokom mog istraživanja različitih domaćih i stranih arhiva.

(Neke od fotografija već su se pojavljivale u mojim prethodnim objavama. Cilj je da ih ovdje objedinim na jednom mjestu.)

Neke od informacija koje imam za pojedine fotografije:

Fotografija 1: Fatima Mulaosmanović, pripadnica 4. Viteške brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Fotografija 2: Hatidža Hodžić.

Fotografija 3: Pripadnice ARBiH Vahida Bešlagić i Jasmina.

Fotografija 4:

Fotografija 5:

Fotografije 6: Jasmina Slatina-Sućeska sa pripadnicom.

Fotografija 7: Dinka Tanjo.

Fotografija 8: Samija Zilić, pripadnica 102. Motorizovane brigade.

Fotografija 9: Esma Drkenda, pripadnica interventnog voda 31. drinske brigade, te pripadnica specijalne jedinice MUP-a na poziciji pomoćnice komandira borbene jedinice.

Fotografija 10: Svetlana Fartushnyak, pripadnica izviđačko-diverzantske čete Rambo.

Fotografija 11: Asima Lihić.

Fotografija 12: Prva klasa žena regruta 1. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Fotografija 13: Meldijana Arnault Haseljić

Fotografija 14: Ramiza Sarić.

Fotografija 15: Pripadnice 501.slavne brigade; Sabina (sjedi), stoje Sanela (djevojka sa dugom kosom) i Zumreta Kovačević, 1995. godina.

Fotografija 16: Radinka Kovač – Rada, pripadnica 182. viteške brigade.

Fotografije 17: Pripadnica 202. Garave brigade, četa Marin Han.

Fotografija 18: Enisa Hrelja.

Fotografija 19:

Fotografija 20: Pripadnica čete Plave ptice, Žuč.

12 Fotografija snajperista ARBiH

Fotografija #1: Snajperista Armije Republike Bosne i Hercegovine prikazuje snajpersku pušku s prigušivačem kućne izrade u blizini Gornjeg Vakufa. (izvor: Imperial War Museum, fotografije civila i pripadnika britanskih oružanih snaga iz rata u Bosni i Hercegovini 1992–1995.)

Fotografija #2: Snajperista Armije RBiH nišani prema mostu Skenderija u Sarajevu u ponedjeljak, 24. maja 1993. godine; na tom mjestu je prethodne srijede snajperista bosanskih Srba ubio dvoje stanovnika Sarajeva dok su pokušavali preći liniju fronta. Njihova tijela i dalje leže zagrljena u blizini mosta, jer su pokušaji njihovog izvlačenja bili neuspješni. (izvor: AP / fotograf Jerome Delay)

Fotografija #3: Snajperist ARBiH cilja na srpske snajperiste u planinama sa svog položaja na 20. spratu sarajevske zgrade. (izvor: Fotografija David Turnley)

Fotografija #4 i #5: Jedna od najuspjesnijih snajperistica ARBiH po broju ubijenih neprijatelja kodnog imena "Strijela". Ova vrhunska snajperistica dio je elitne grupe boraca ARBiH. Srpske snage raspisale su nagradu za njenu glavu, nudeći više od 10.000 dolara svakome ko je ubije.

Fotografija #6: Snajperista iz Prve Sandžačke Brigade ARBiH puca na položaje VRS na brdima oko Sarajeva 1992. godine. (izvor: video arhiv)

Fotografija #7 i #8: Dok snajperista dejstvuje po ciljevima četničkih snaga tkz. Narodne odbrane zapadna Bosna (NOZB), ostatku ljudstva pridružuje se komandir voda. Kako dodatne jedinice iz 5. Korpusa 505. viteške bužimske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine pristižu prema Torovu, situacija se stabilizuje, a snage Abdićevih uz teške gubitke u ljudstvu i tehnici povlače se na okolna brda.

Fotografija #9 "Snajper" (2007) je video-rad bosanskohercegovačke umjetnice Adele Jušić. Ona govori o svom ocu (prikazan na ovoj fotografiji), snajperisti ARBiH koji je likvidirao veliki broj srpskih terorista u sastavu VRS. Ona navodi sljedeće:

"Snajperska kampanja agresora protiv stanovništva opkoljenog Sarajeva tokom proteklog rata predstavljala je nehumano kršenje pravila ili običaja ratovanja, usmjereno prvenstveno na civile. Moj otac je bio pripadnik Armije BiH od početka rata pa sve do 3. decembra 1992. godine, kada je, obavljajući dužnost snajperiste, poginuo od snajperskog metka koji ga je pogodio u oko. Neposredno prije njegove smrti pronašla sam njegovu bilježnicu u koju je tokom nekoliko mjeseci kontinuirano bilježio broj vojnika koje je ubio izvršavajući borbene zadatke." (Fotografija korištena pri izradi videa, nepoznat autor, septembar/oktobar 1992.)

Fotografija #10, #11, #12: Oliver Švajkard (Schweikard), rođeni Nijemac iz Karlsruea, vojnik, novinar, logoraš, diverzant i snajperista Armije Republike Bosne i Hercegovine.

U ovoj objavi predstavljam fotografije žena pripadnica iz redova Armije Republike Bosne i Hercegovine. Fotografije su prikupljene tokom mog istraživanja različitih domaćih i stranih arhiva.

(Neke od fotografija već su se pojavljivale u mojim prethodnim objavama. Cilj je da ih ovdje objedinim na jednom mjestu.)

Neke od informacija koje imam za pojedine fotografije:

Fotografija 1: Mujesira Duraj (lijevo) i Mensura Džozo čiste pušku, okolina Sarajeva 1992. godina.

Fotografija 2: Pripadnica Armije Republike Bosne i Hercegovine, Donji Domaljevac.

Fotografija 3: Ženska četa Plave ptice, Žuč.

Fotografija 4: Djevojački vod Marin Han.

Fotografija 5: Pripadnica 4. viteške motorizovane brigade, 1994. godina.

Fotografije 6: Dževada Tataragić-Trešnjo prima Zlatni ljiljan, 1993. godina.

Fotografija 7: Emina Bakić, Trebević 1994. godina.

Fotografija 8: Pripadnice 17 viteške krajiške brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Fotografija 9: Mirzeta Kadrić, Visoko 1992. godina.

Fotografija 12: Mubira, Munira i Mehrema.

Fotografija 13: Pripadnica ARBiH, Bosanski Brod.

Fotografija 14: Zenja, 19-godišnja pripadnica ženskog odreda „Plave ptice“ , osmatra sa svog položaja na prvoj liniji fronta.

Fotografija 15: Ženska četa Plave ptice, Žuč.

Fotografija 16: Amela, Sarajevo.

Fotografija 17: (POGREŠNA INFORMACIJA, NIJE PRIPADNICA ARMIJE) halalite!

Fotografije 18 i 19: Braniteljice Sarajeva.

Fotografija 20: Bolničarka Alma, 5. Korpus.

Edit: Pogledajte i ovu objavu - https://www.reddit.com/r/bihstorija/comments/1ug6it4/arhiva_petkom_pripadnice_tre%C4%87eg_korpusa_armije/

Nakon dosta razmišljanja, istraživanja i dorada, predstavljam svoj drugi, ujedno i konačni prijedlog grba i zastave Grada Goražda.

Ovaj prijedlog nastao je iz iskrene želje da doprinesem razvijanju heraldistickog (grbovnog) identiteta našeg naroda. Nisam profesionalni heraldičar niti tvrdim da je ovo jedino ili najbolje moguće rješenje. Naprotiv, svjestan sam da o simbolima grada mogu postojati različita mišljenja i da je to sasvim prirodno.

Vjerujem da grb i zastava trebaju dostojanstveno predstavljati historiju, tradiciju, prirodne ljepote i vrijednosti Goražda. Zato sam nastojao da svaki element ima svoje značenje i da zajedno čine skladnu i prepoznatljivu cjelinu.

Ovo je moj konačni prijedlog, koji stavljam na uvid javnosti kao dobronamjeran doprinos. Bit će mi drago čuti konstruktivne komentare, prijedloge i mišljenja, jer vjerujem da otvoren dijalog može doprinijeti kvalitetnijim rješenjima.

Zahvaljujem svima koji će odvojiti vrijeme da pogledaju prijedlog i podijele svoje mišljenje.

Sa poštovanjem. OPIS GRBA

Kula =samobor kula herceg stjepana

knjiga = Goraždanska štamparija (navodno prva stampraija u Bosni)

Ljiljan =historijski simbol Bosne, koji predstavlja državnost, kontinuitet i pripadnost Goražda Bosni. Bijela linija =Rijeku drinnu .

Dana 1. jula 1944. godine, na Drugom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) održanom u Sanskom Mostu, donesena je Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine.

U ratnim okolnostima Drugog svjetskog rata, ovaj dokument je definisao političke temelje buduće Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne jedinice, naglašavajući ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata, ali i građanska prava poput slobode savjesti i vjeroispovijesti, slobode štampe i udruživanja, ravnopravnosti žena i muškaraca, opšteg i jednakog biračkog prava te pravne zaštite građana.

Deklaracija predstavlja jedan od ključnih dokumenata ZAVNOBiH-a i dio procesa obnove bosanskohercegovačke državnosti tokom Narodnooslobodilačke borbe.

U komentaru se nalazi cijeli tekst Deklaracije.

On June 14, 1992, genocidal rapists tried to reduce a young woman to an object. But, when every other freedom had been taken from her, Jasmina Ahmetspahić chose to deprive them of one thing they could never truly possess: the sovereignty of her soul.

Video: Harun Mehmedinović

IG: @skyglowproject

Project: https://theactsofreburial.com

Posljednji Srbin i po

Evo, ljudi, javljamo da je nakon duge i uspješne kombinacije demografije, politike, šutnje i zaborava – preminuo posljednji Srbin i po u Hrvatskoj.
Projekt je trajao desetljećima.

Nije imao službeni naziv, ali rezultati su tu. Tamo gdje su nekad bila sela, sad su vikendice. Tamo gdje su bila dvorišta, sad je šikara. Tamo gdje su se djeca igrala, sad čuješ samo korov kako pobjeđuje beton.
Pokojnik je cijeli život slušao da je dobrodošao – samo da bude malo tiši. Da ne postavlja nezgodna pitanja. Da ne spominje prošlost. Da se ne sjeća previše. Da ne traži previše. Da bude zahvalan što uopće postoji.

Bio je savršen predstavnik manjine. Toliko nevidljiv da je na kraju postao skoro pa teorija.

Kad bi dolazili strani diplomati, pokazivala bi se obnovljena kuća. Kad bi otišli, život bi opet nestao iza zaključanih prozora i praznih ulica. Brošure pune multikulturalnosti. Popisi stanovništva sve prazniji.
Na sprovod su došli svi koji ništa nisu napravili dok je bio živ.

Držali su se govori o toleranciji, europskim vrijednostima, pomirenju i zajedničkoj budućnosti. Nitko nije objasnio gdje je nestala sadašnjost.
Jedan političar je rekao da Hrvatska poštuje svoje manjine.

Problem je samo što manjina više skoro pa nema.
Europske institucije su izrazile zabrinutost u pet pažljivo odmjerenih rečenica. I onda nastavile dalje po dnevnom redu.

Povjesničari će se još godinama prepirati oko brojki. Demografi neće morati. Njihove tablice su već sve rekle.

Iza pokojnika ostaju:
tisuće praznih kuća
zarasla groblja
nepročitane obiteljske kronike
par dvojezičnih ploča koje i dalje izazivaju više drame nego stvarni ljudi
i jedno veliko pitanje koje nitko ne želi naglas izgovoriti

Na nadgrobnom spomeniku neće pisati ni “žrtva”, ni “krivac”, ni “povratnik”, ni “manjinac”.

Pisat će samo:
“Ovdje počiva posljednji Srbin i po. Preživio je rat. Nije preživio mir.”

Umjesto cvijeća, donesite zadnji popis stanovništva — jer problem nikad nije bio u brojkama.

Ovo je priča o "Živoj lomači na Bikavcu", jednom od mnogobrojnih masovnih zločina počinjenih u Višegradu.

Tog dana su 73 osobe zatvorene u kuću i žive zapaljene, a Zehra Turjačanin je jedina preživjela. Najmlađa žrtva bila je beba stara svega tri dana, kojoj ni ime nije bilo dato.

Komandant jedinice koja je počinila ovaj zločin, Milan Lukić, uhapšen je 2004. godine, a 2012. godine osuđen je na doživotnu kaznu zatvora. Na suđenju je svjedočila i Zehra, koja je u međuvremenu našla novi život u Francuskoj.

Cijeli jednosatni intervju sa Zehrom dostupan je na YouTube-u.

Kroz istraživanje sam prikupila nekoliko zanimljivih fotografija iz knjiga, novina i online arhiva, ali bez mnogo dostupnih informacija o njima. Ovaj post je mali arhiv tih pronađenih trenutaka.

Prvi dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/s/w55aDctxxN

Drugi dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/s/qlkHZGl4KE

Treći dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/comments/1tyt02m/mali_arhiv_prona%C4%91enih_fotografija_tre%C4%87i_dio/

Četvrti dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/comments/1u3d09r/mali_arhiv_prona%C4%91enih_fotografija_%C4%8Detvrti_dio/

Peti dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/comments/1ubps8r/mali_arhiv_prona%C4%91enih_fotografija_peti_dio/

Šesti dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/comments/1uff846/mali_arhiv_prona%C4%91enih_fotografija_%C5%A1esti_dio/

Fotografija 1: Pripadnici 4. Viteške motorizovane brigade, 1993. godina.

Fotografija 2: Namjenska proizvodnja - Izrada minsko-eksplozivnih sredstava, Tuzla.

Fotografija 4: 210. “V”bbr. Živinice

Fotografija 5: Izet Nanić, komandant 505. bužimske brigade.

Fotografija 6: 277. bbr.

Fotografija 7: Grabež, 1993. godina. Na slici se vidi slomljeni dalekovod koji se nalazio na amblemu jedne čete iz ove brigade.

Fotografija 8: Tuzla.

Fotografija 9: Soko, Gračanica.

Fotografija 10: Dženaza u Mostaru, 1994. godina.

Forografija 11: Sarajevo.

Fotografija 12: Pripadnik ARBiH u Mostaru, 1994. godina.

Fotografija 13: Komanda 1. Korpusa ARBiH, Sarajevo.

Fotografija 14: Povratak s prve linije, Tuzla. 1992. godina.

Fotografija 15: Travnik, 1993. godina.

Fotografija 16: Pripadnici ARBiH plešu i slave pobjedu uz harmoniku na planini Treskavici.

Fotografija 17: Dževada Tataragić-Trešnjo prima Zlatni ljiljan.

Fotografija 18: Inženjerski bataljon 104. viteške motorizovane brigade (104.vmtbr).

Fotografija 19: Sarajevo, 1993. godina.

Fotografija 20: Bosanska Krupa.

Imam još mnogo fotografija, pa ako bude interesa, napravit ću još objava.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini mediji su, osim informativne, imali i važnu motivacijsku ulogu. Jedan od zanimljivijih primjera je objava iz „Patriotskog lista“ o izboru najljepše pripadnice Trećeg korpusa ARBiH. Žene u Armiji Republike Bosne i Hercegovine su imale važnu ulogu kako na ratištima tako i u logistici.

Uvodni tekst i prepiska:

Redakcija “Patriotskog lista” od ovog broja (01.09.1994) bira najljepšu pripadnicu Trećeg korpusa ARBiH. Zašto? Jer, domovina se brani i - ljepotom! Ne znamo kako ste zamišljali djevojke koje stupaju u redove naše armije, vojnički posao je za muškarčine, zar ne!? Ali, ove krhke i prelijepe djevojke dokazuju suprotno, za slobodu je bitan snažan duh, a one ga imaju. Od lijepih izabraćemo najljepšu, za Dan ARBiH. 15. aprila 1995. godine.

• Munira Šehić rođena 1969. godine, pripadnik je 314. brdske brigade, u armiji RBiH je od maja 1992. godine, a sada je na dužnosti u komandi Brigade.

• Zineta Krnjić Dvadesetogodišnja Zineta Krnjić, 1992. godine završila je ekonomsku školu, kao dobrovoljac, od novembra 1993. je u ARBiH, u Drugom bataljonu 319. brdske brigade.

• Jasminka Jusufović Devetnaestogodišnja Jasminka Jusufović, Žepčanka, od septembra 1993. je u ARBiH, trenutno je u Komandi mjesta Žepče.

• Besima Huskić, rođena 1964. godine. Dobrovoljac je od juna 1992. godine. Sada radi u 1. brdskom bataljonu 314. brigade kao medicinska sestra.

• Sabaheta Hamzić je rođena 1966. U jedinicama Armije je od sredine jula 1992. Sada je na dužnosti u Logistici 314-te.

• Amira Musaefenfić Dvadesetčetvorogodišnja Amira Musaefendić, završila je hemijsko-tehnološku školu u Maglaju. Dobrovoljac je u redovima Armije RBiH od 8. maja 1992. godine i to u sastavu I brdskog bataljona 201. vbbr, na poslovima referenta opštih poslova. Od 1.10.1993. godine je u sastavu Vojne policije 201. viteške. Iste poslove obavlja i danas.

• Amira Ahmetović je rođena 10. maja 1973. godine u Zavidovićima. Završila je ugostiteljsku školu, a u Armiji BiH je od 4. juna 1992. godine, prvo u Odredu “Davulije”, potom u Opštinskom štabu odbrane Zavidovići. Trenutno se nalazi u Komandi Operativne grupe “Bosna”.

• Mina Salkanović je pripadnica 277. bbr. U Armiji je angažovana od 24. januara 1993. godine. Rođena 19. septembra 1972. godine, sa prebivalištem u Medakovu, općina Tešanj. U Armiji obavlja dužnost daktilografa, a prije rata završila upravnu školu, smjer administrativni tehničar. Djevojka dostojanstvenog držanja i gracioznih pokreta. Zrači i plijeni plemenitošću. Prodornog je pogleda, tamnoputa, visoka 173 cm i srazmjernih proporcija. Jednostavno, posjeduje prirodnu ljepotu i tijela i duše.

• Asima Avdić Dvadesetpetogodišnja Ozimičanka Asima Avdić, prije rata završila je ugostiteljsku školu, u ARBiH je od jula 1992, u Trećem bataljonu 319. brdske brigade.

• Fahira Kahvedžić rođena je 1960. godine. U jedinicama Armije je od decembra 1992. godine. U Logističkoj bazi Trećeg korpusa je na dužnosti sekretara za administrativne poslove.

• Senada Mandžukić je rođena 1959. godine. Pripadnik je ARBiH od juna 1992. godine. U hirurškom vodu Logističke baze obavlja dužnost sestre na transfuziji.

• Ljiljana Švraka je rođena 1961. godine. Pripadnik je ARBiH od juna 1992. godine. U hirurškom vodu Logističke baze Trećeg korpusa radi na dužnosti instrumentarke.

Izvor: Patriotski list. (edit: Nažalost nemam broj sa Dana Armije pa ne znam koja pripadnica ima titulu).

Kroz istraživanje sam prikupila nekoliko zanimljivih fotografija iz knjiga, novina i online arhiva, ali bez mnogo dostupnih informacija o njima. Ovaj post je mali arhiv tih pronađenih trenutaka.

Prvi dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/s/w55aDctxxN

Drugi dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/s/qlkHZGl4KE

Treći dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/comments/1tyt02m/mali_arhiv_prona%C4%91enih_fotografija_tre%C4%87i_dio/

Četvrti dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/comments/1u3d09r/mali_arhiv_prona%C4%91enih_fotografija_%C4%8Detvrti_dio/

Peti dio: https://www.reddit.com/r/bihstorija/comments/1ubps8r/mali_arhiv_prona%C4%91enih_fotografija_peti_dio/

Fotografija 1: Sarajevo.

Fotografija 2: Mostar.

Fotografija 3: Zenja, 19-godišnja pripadnica ženskog odreda „Plave ptice“ odbrambenih snaga Bosne i Hercegovine, osmatra sa svog položaja na prvoj liniji fronta.

Fotografija 4: Mostar.

Fotografija 5: Dženaza u Travniku, 1993. godina.

Fotografija 6: Ramiza, pripadnica ARBiH.

Fotografija 7: Sarajevo.

Fotografija 8: Bjelašnica.

Fotografija 9: Mevludin Mahmutbegović, komandant “Živiničkih osa”

Fotografija 10: Sahrana Rudolfa-Rude Tomica

Fotografija 12: Sarajevo.

Fotografija 13: Aida Begović.

Fotografije 14 i 15: Branioci Sarajeva.

Fotografija 16: Okolina Tuzle, 1996. godina.

Fotografija 18: Četa Plave ptice.

Fotografija 19: Zarobljen tenk u kasarni Maršal Tito. Desno je Ejub Delalić, maj 1992. godina.

Fotografija 20: Zenica, 1993. godina.

Imam još mnogo fotografija, pa ako bude interesa, napravit ću još objava.

Iz muzeja Belveder u Beču.

Freske je 1878. godine naslikao hadži Mustafa Faginović.

Nešto više o džamiji, freskama i autoru možete pročitati ovdje. Slike džamije i njene unutrašnjosti možete pogledati ovdje.

Digitalizovane oznake/amblemi prvog korpusa ARBiH

Prošla objava: Varijanta heraldičkog ljiljana na aversu i reversu velikog visećeg dvostranog pečata bosanskih kraljeva