Odnos sa religijom?
Zanima me kakav odnos imate sa religijom?
Ja sam odrastao u porodici koja je bila okrenuta prema vjeri ne bas toliko ali ipak je vjera bila bitan dio zivota za moje roditelje.Do neke moje 17 godine sam klanjao,molio se i radio sto i svaki vjernik.Trenutno ne radim gotov nista od toga.Zivot mi se okrenuo totalno,prihvatio sam sebe kao gay osobu (znam da ce mnogi sad biti mozda bas protiv mene hahaha) naucio sam da volim sebe sto prije nisam mogao uvijek me je bilo sramota ko sam i sta sam.Ponekad bih plakajuci legao da spavam i molio Boga da me ucini normalni,ljudi su me zezali na svaki moguci nacin ali eto na kraju sam ipak naucio zivjeti sa ovim dijelom mene.Od tada tu prestaje ta neka konekcija mene i vjere.Ponekad klanjam,zapitam se i krenem u istrazivanje zasto sam stvoren ovako ako je to grijeh i ako me ceka kazna na onom svijetu,zasto bas moram ovako da volim,zasto od svih bas sam ja morao da budem taj koga niko nece prihvatiti.Jos uvijek istrazujem i pronalazim odgovore na neka moja pitanja.