Vlada Republike Srpske usvojila prijedlog zakona kojim se za isticanje zastava i simbola Armije RBiH propisuje kazna zatvora od tri godine, a SDA najavila apelaciju Ustavnom sudu.

Vlada Republike Srpske usvojila je Prijedlog zakona o dopunama Krivičnog zakonika RS kojim se za javno isticanje i promovisanje zastava i simbola Armije RBiH uvodi kazna zatvora od tri godine, o čemu se oglasila i Stranka demokratske akcije.

Oni navode da će preduzeti sve pravne korake i apelacijom prema Ustavnom sudu BiH zaustaviti i poništiti skandalozni zakon u entitetu RS kojim se zabranjuju zastava i simboli Armije RBiH, ukoliko on bude usvojen u NSRS.

"Isticanje ljiljana i simbola časne Armije RBiH nikada neće biti zabranjeno jer bi to predstavljalo kršenje Ustava BiH, odnosno ustavnopravnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine. Pokušaj Dodikovog režima da zabranama i zamjenama teza prekraja historiju, neće proći. Armija RBiH je bila legalna oružana sila međunarodno priznate države i jedna od najčasnijih vojski ikada. Nisu njeno vojno i političko rukovodstvo presuđeni za udruženi zločinački poduhvat, genocid i zločine protiv čovječnosti" navodi se u saopštenju SDA.

Ističu da se za te zločine presuđeni dijelovi tzv. Vojske RS i policije RS i političko rukovodstvo predvođeno Radovanom Karadžićem, čiju politiku Dodikov režim očigledno slijedi.

"Zbog toga se u istu ravan sa zločinačkom NDH mogu staviti upravo oni, a nikako Armija RBiH. Dodikom režim godinama provodi sistematski aparthejd nad Bošnjacima u entitetu RS. Pritisci, prijetnje i uvrede su kontinuirani, a namjera da se usvoji ovakav zakon samo je nastavak takve politike. Sve prodržavne političke snage moraju se odlučno i zajednički suprotstaviti tome. Pred Dodikovom politikom koja stalnim nasrtajima na državu i izazivanjem međunacionalnih tenzija ugrožava stabilnost, ne bi se smjeli povlačiti ni međunarodni partneri BiH. Povlačenje dodatno ohrabruje nasilnike, čiji potezi mogu dovesti do eskalacije, koja nikome ne bi smjela biti u interesu" poručeno je iz SDA.

Pozvali su Vijeće za implementaciju mira (PIC) da pruži punu podršku OHR-u, koji bi u skladu sa svojim ovlastima morao staviti van snage pravni akt Vlade RS i prije skupštinske procedure.

Velika Kladuša

Oni bosanski muslimani koji se nacionalno izjašnjavaju kao "Bosanci" i "Muslimani" žele da okončaju nedovršeni posao ratnog zločinca Fikreta Abdića i umanje broj Bošnjaka, a time i oslabe našu matičnu državu Bosnu i Hercegovinu.

Ogromna većina Srba i Hrvata nikada se neće nacionalno izjašnjavati kao Bosanci. Ta kategorija je samo za naivne Bošnjake kao što su sljedbenici Fikreta Abdića "Babe."

Bošnjaci su kičma opstanka BiH. Da se pitalo Srba, Hrvata i Abdićevih Bosanaca, ne bi BiH bilo od davnih dana.

Na popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013. godine, na području općine Velika Kladuša, građani su se u okviru kategorije „Ostali“ izjasnili na sljedeći način:

• Kao Bosanci: 4.781 osoba (ili 11,83% od ukupnog stanovništva općine).
• Kao Muslimani: 1.366 osoba (ili 3,38% od ukupnog stanovništva općine).

Na ovoj gotovo 100% bosansko-muslimanskoj općini, 17,5% se stavilo pod kategoriju "Ostali" (neki su se izjasnili kao ateisti i agnostici).

Ukupan broj stanovnika općine Velika Kladuša tada je iznosio 40.419.

Najveći dio stanovništva se ipak izjasnio kao Bošnjaci (32.561 osoba ili 80,56%).

Neslužbeno: Uhićena tri Srbina i Poljakinja zbog podmetanja požara u Hrvatskoj

Policija je na širem području Benkovca uhapsila četiri osobe zbog sumnje da su povezane s podmetanjem požara, saopćila je Policijska uprava zadarska. Policijski službenici reagovali su nakon što su građani u večernjim satima prijavili sumnjive aktivnosti na tom lokalitetu.

Privođenje osumnjičenih i detalji prijave

Nakon dojave, policija je ubrzo locirala i zaustavila vozilo u kojem su se nalazili osumnjičeni te ih privela na kriminalističko istraživanje. Prema nezvaničnim saznanjima, uhapšeni su državljani Hrvatske Danijel Stegnjajić, Jovan Miović i Vladimir Čupić te poljska državljanka Aleksandra Sara Chichocka, javlja MaxPortal.

Očevici su ih navodno primijetili kod mjesta Raštević u trenutku dok su palili vatru, pri čemu su pojedini izvori naveli da su osumnjičeni tokom hapšenja bili pod utjecajem alkohola. Istražitelji provjeravaju njihovu povezanost s više požara koji su proteklih dana izbili u okolini Benkovca.

Intervencije vatrogasaca i zakonske kazne

Vatrogasne jedinice su na širem području Benkovca intervenisale na lokalitetima Biljani, Lišane Tinjske, Zapužane, Zagrad, Dobropoljci, Privlaka te u Biogradu na Moru, gdje su brzom reakcijom stavili požare pod kontrolu. Za izazivanje požara iz nehata predviđene su kazne do 1.990 eura, dok namjerno podmetanje povlači sankcije do 19.900 eura ili zatvorsku kaznu do 60 dana. Ukoliko dođe do ugrožavanja ljudskih života ili veće materijalne štete, počiniocima prijeti i do 15 godina zatvora.

⚜️

Počitelj je historijsko naselje u općini Čapljina (Hercegovina-Neretva kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH).

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u Počitelju je živjelo blizu 60% Bošnjaka:

Bošnjaci: 58,32 %
Hrvati: 39,55 %
Srbi: 0,25 %
Ostali i nepoznato: 1,88 %

Najveći problem savremene srpske politike i dijela društva nije u tome što su Srbi činili zločine. Zločine su činili mnogi narodi. Problem je u tome što se u srpskom javnom prostoru uporno odbija da se prihvati odgovornost, da se zločini imenuju pravim imenom i da se prestane glumiti kolektivna nevinost. Nije svijet protiv Srba zato što ih mrzi, nego zato što se decenijama suočava s poricanjem onoga što je dokumentovano, presuđeno i snimljeno.

Genocid u Srebrenici nije mišljenje, nije politička teza i nije propaganda. To je pravna činjenica utvrđena pred međunarodnim sudovima. Onaj ko to negira ne brani srpski narod, nego ga gura dublje u moralnu izolaciju. I nije istina da se time optužuju svi Srbi. Optužuju se konkretne strukture, konkretne ideologije i konkretni ljudi. Ali problem nastaje onda kada se cijelo društvo grčevito veže za njih i uzvikne “Ako su oni krivi, onda smo svi”.

Kosovo nije mitološki zavjet, nego izgubljena teritorija izgubljena ratovima, politikom i pogrešnim odlukama. Nije ga oduzeo Zapad, niti NATO, niti Albanci sami od sebe. Izgubljeno je onog trenutka kada je država prestala biti država, a nasilje zamijenilo politiku. Insistiranje na bajkama ne vraća zemlju, samo produžava kolektivnu zabludu.

Srpska pravoslavna crkva nije iznad kritike. Ona je institucija s ogromnim bogatstvom, političkim uticajem i historijskom odgovornošću. Kada blagosilja oružje, šuti nad masovnim grobnicama ili relativizira zločine, ona ne čuva vjeru nego učestvuje u njenom urušavanju. Kritika toga nije napad na vjeru, nego na licemjerje.

Mit o vječnoj srpskoj žrtvi je najuspješniji politički proizvod posljednjih sto godina. On oslobađa odgovornosti, opravdava agresiju i pretvara poraz u moralnu pobjedu. U tom mitu Srbi nikada nisu agresori, nikada nisu većina koja tlači manjinu i nikada nisu odgovorni za posljedice vlastitih odluka. Takav narativ nije samo netačan, on je opasan jer proizvodi nove sukobe.

Najviše boli činjenica da su najveću štetu Srbima nanijele upravo srpske elite. Ne susjedi. Ne strane sile. Nego vlastiti političari, generali, ideolozi i intelektualci koji su narod godinama hranili iluzijama dok su sebe punili privilegijama. Svaki put kada se ta istina izgovori, proglašava se “antisrpskom”. A zapravo je duboko prosrpska, jer bez nje nema katarze, nema normalne države i nema budućnosti.

Nijedan narod ne propada zato što mu drugi govore istinu. Propada onda kada uporno odbija da je čuje.

Mnogi će se naljutiti već na prvu rečenicu, ali istina nema obavezu da bude umirujuća.

Autor teksta: Magel Dias.

Pogledajte video.

U najnovijoj epizodi podcasta "Oštar stav", voditelj Jahja Muhasilović – glavni urednik portala Stav i profesor međunarodnih odnosa na IUS-u – razgovarao je s Bakirom Izetbegovićem, predsjednikom Stranke demokratske akcije (SDA). Tom prilikom osvrnuli su se na ponašanje Denisa Bećirovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, koji do sada nije službeno posjetio Bošnjake u Sandžaku. Dok zvaničnici iz Srbije i Hrvatske redovno obilaze svoje sunarodnjake u Bosni i Hercegovini, Bećirović još nijednom nije obišao Sandžak. Uz konstataciju da Srbi i Hrvati njeguju specijalne veze sa Srbijom i Hrvatskom, Izetbegović je poručio da i Bošnjaci treba uspostaviti specijalne veze sa Sandžakom.

— 2 fotografije: na slici Saliha Osmanović i Kenan Karić (Slikao: Senad Topčagić) —

Saliha je supruga Rame Osmanovića, koji '95. doziva svog sina Nermina:

"Nermineee, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba, svi hajte", ne sluteći da ga doziva u smrt!

Saliha Osmanović rođena je u selu Zalužje. U svojoj drugoj godini ostala je bez oca, a njena majka se brinula za nju i još četvoro djece. Život joj je bio težak. Udala se u selo Dobrak.

Sa mužem Ramom stekla je dva sina, Nermina i Edina. Sagradili su lijepu kuću u kojoj su živjeli sretno, sve do početka rata. Njeno selo, Dobrak, napadnuto je iz Srbije, ali i od okolnih srpskih sela u Bosni. Saliha je izbjegla u Srebrenicu, gdje je provela još tri i pol godine sa svojom porodicom bez hrane, odjeće, obuće, adekvatnog smješataja i sigurnosti.

Ipak, bili su sretniji od drugih, jer su bili svi na okupu. Dolaskom UN-ovih snaga, Saliha je mislila da će Srebrenica biti zaštićena. Ubrzo je, međutim, došlo razočarenje. Njen sin Edin je ubijen od granate 6. jula 1995. Od tog dana, nastupila je Salihina višestruka patnja. Njen svijet se srušio. Izgubila je dijete.

Samo pet dana kasnije pala je Srebrenica. Saliha se sklonila u Potočare, a suprug Ramo i drugi sin, Nermin, krenuli su preko šume, pravcem ka Tuzli. Nadala se da će preživjeti i da će ponovo biti zajedno.

U Potočarima, Saliha je čula i vidjela sav užas, čak se zatekla u blizini Ratka Mladića i čula njegovo obraćanje izbjeglicama. Svjedočila je protiv njega u Hagu, željela je da ga pogleda u oči u toku svjedočenja. Zločinac, na suđenju, nije joj rekao ni riječ.

Saliha je promjenila mnoga mjesta stanovanja kao izbjeglica i, konačno, vratila se u svoje selo, Dobrak, da živi tamo gdje su joj sinovi i muž nekada živjeli, da bol ublaži uspomenama, da ne bude na teretu nikome.

Njeno srce je teško izdržalo kada je vidjela snimak na kojem muž Ramo zove sina Nermina, ali i tad se nadala da su još živi. Nažalost, zločinci su ih ubili. Pronađeni su u masovnim grobnicama i Saliha ih je ukopala u Memorijalnom centru u Potočarima.

Sve je Saliha dostojanstveno podnijela i danas živi kako bismo mi učili od nje. Živi već 32 godine sama, ustaje i liježe sama. Nema s kim da progovori. Sve oko nje podsjeća je na ubijenu porodicu, svake sekunde, svake minute, sata i dana. Ne postoji način na koji bi se izmjerila ova bol svih ovih godina i nijedna kazna nije dovoljna za počinioce ovoga zla.

Saliha, kao i svaka druga majka sa sličnom sudbinom, uzda se u potpunu kaznu za zločince na Drugom svijetu.

💯

Nana Zejna Mehić živi u selu Mudrike na planini Vlašić, ima 100 godina i 119 potomaka.

Njen sin Ferid je vrijedni domaćin koji mnogo toga proizvodi na svom imanju, a ono što je posebno zanimljivo u njegovoj životnoj priči je život uz majku već 60 godina.

Nana Zejna je vesela, može fino jesti i spavati i zahvaljuje se Bogu na tome. Pogledajte i video.

Foto: Doktor iz Mostara, Prof. Dr. Dragan Babić.

Doktor iz Mostara: 'ŠTO NE IDETE U TURSKU, BALIJE?': Mostarski doktor najstrašnije vrijeđao Sarajlije na plaži u Makarskoj

Crna Hronika ranije je pisala o incidentima u Makarskoj nakon kojih je policija privela, a Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, kaznio Dragana Babića iz Mostara zbog vrijeđanja na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.

Riječ je o akademiku i doktoru iz Mostara, a prema javno dostupnim biografskim podacima, doktor Dragan Babić je povezan s Klinikom za psihijatriju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar i strukovnim udruženjima psihijatara.

Prema presudi broj Pp-1532/2026-4, koju je ranije objavila Crna Hronika, doktor Dragan Babić je proglašen krivim zbog ponašanja prema građanima tokom dva odvojena događaja na plaži u Makarskoj.

U samoj presudi navedeno je i da Babić, osim prebivališta u Mostaru, ima državljanstvo Republike Hrvatske.

Vrijeđanje na plaži u dva navrata

Prvi slučaj, prema sudskoj dokumentaciji, dogodio se 26. juna 2026. godine oko 18:30 sati na plaži u Ulici Šetalište dr. fra Jure Radića.

Sud je utvrdio da je doktor Dragan Babić vikom i vrijeđanjem građana na nacionalnoj i vjerskoj osnovi narušavao javni red i mir te povrijedio dostojanstvo jedne od osoba.

U presudi se navodi da je D.S. rekao: „Ti si prava balinka, kakva si to imena djeci dala“, a potom se I.B. obratio riječima: „Razočarala si me, zašto se družiš s balijama? Sarajevo je Teheran.“

Drugi slučaj dogodio se 6. augusta, ponovo na plaži u Makarskoj.

Prema presudi, doktor Dragan Babić se I.S. obratio riječima: „Alo, alo, jesu li ti to djeca ili unuci? Što ne idete u Tursku, balije?“

Sud navodi da je potom nastavio vikati i iznositi vulgarne uvrede prema njegovoj maloljetnoj djeci, rođenoj 2016. i 2019. godine.

Sud ga proglasio krivim

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, utvrdio je da je doktor Dragan Babić počinio produženi prekršaj prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije.

Izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 663,61 euro.

U kaznu je uračunato vrijeme koje je proveo zadržan u policiji, odnosno iznos od 39,82 eura, pa je prema presudi dužan platiti 623,79 eura.

Postupak je vođen prema optužnom prijedlogu Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, a presuda je donesena 7. augusta 2026. godine u žurnom postupku.

Svjedokinja iznijela i nove tvrdnje

Žena koja se Crnoj Hronici predstavila kao oštećena osoba i neposredna svjedokinja tvrdi da se nakon privođenja dogodio još jedan incident, ovaj put prilikom Babićevog dovođenja pred sud u Imotskom.

Ona tvrdi da je doktor Dragan Babić nasrnuo na policijske službenike, vrijeđao ih te pokušao doći do službenog oružja jednog policajca. Redakciji su dostavljeni i videosnimci za koje svjedokinja tvrdi da prikazuju dio događaja.

Ovi navodi, međutim, nisu dio sudski utvrđenih činjenica iz dostavljene presude i potrebno ih je zasebno provjeriti kod hrvatske policije i drugih nadležnih institucija.

Ono što jeste utvrđeno presudom jeste da je doktor Dragan Babić proglašen krivim za vrijeđanje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi u Makarskoj te mu je zbog toga izrečena novčana kazna.