r/zagreb_no1

(I one koji se tako osjećaju.) Puno se priča o migrantima u zadnje vrijeme i kako bi se trebali prilagoditi kulturi i sredini u kojoj žive... Prihvatiti pravila društva i države u koju si došao, a ne mijenjati tu sredinu da nalikuje onoj (često lošijoj) iz koje si došao. Ne biti nametljiv sa stavovima koji su možda protivni toj sredini ili ih barem držati za sebe poput drugih u toj sredini u koju si došao.

Zašto se onda ekipa koja je u Zagreb došla iz "drugih" dijelova Hrvatske toga ne pridržava i zašto svoje stavove nameću drugima i osporavaju dva puta legitimno izabranu vlast od strane većine na izborima?

Ovako ispada da nije stvar u poštivanju drugih ili poštivanju većine već u tome što ne trpite da nešto nije po vašoj mjeri ili mjeri vaše sredine - iz koje ste otišli?

🧐

Mene interesira, gdje, sta kako se Thompson angazirao oko pozara i Like? Zelio je drzavni udar jer mu je Senfac stavio katanac na intimne djelove kad nije mogao svirati i ubirati novce, a sta sada? Gdje je humanitarni koncert za pozare i Liku?

Gotovo dvije godine nakon uvođenja blokovskog parkiranja provjerili smo je li novi sustav stanarima zagrebačkog centra doista olakšao svakodnevnu potragu za slobodnim mjestom.

S parkiranjem je sve manje-više jednako kao i prije, samo što sada imamo i nove probleme. Imam radove u stanu, a čim majstorima kažem da živim u centru, redom me odbijaju. Jednostavno nemaju gdje ostaviti automobil pa im se ne isplati ni dolaziti. Istu muku muče i obitelj i prijatelji kada mi dolaze u posjet – govori nam Alka stanovnica Kačićeve ulice, dok s njom razgovaramo u samom središtu Zagreba. Na pitanje je li danas, gotovo dvije godine nakon uvođenja blokovskog parkiranja, lakše pronaći slobodno mjesto, odgovor stiže bez puno razmišljanja. Nije.

I nije jedina koja nam to govori. Prošetali smo ulicama užeg centra kako bismo provjerili je li jedna od najvećih promjena zagrebačkog sustava parkiranja donijela ono što je gradska vlast najavljivala. Kada je u listopadu 2024. uvedeno blokovsko parkiranje, problem koji se njime pokušavao riješiti gradonačelnik Tomislav Tomašević opisao je vrlo jednostavnom računicom.  – Zašto blokovsko parkiranje? Zato što imamo 5000 više povlaštenih karata nego parking mjesta. Na oko 8000 parking mjesta je više od 13.000 povlaštenih parking karata**. Gdje to postoji na svijetu?** Kako bi taj sustav mogao biti održiv? I da nitko ne dođe u centar, nedostajalo bi 5000 mjesta za stanare – govorio je tada Tomašević.

U prvoj parkirališnoj zoni bilo je izdano 13.776 povlaštenih parkirališnih karata na svega 8.035 raspoloživih mjesta. Upravo je taj nerazmjer godinama stvarao problem stanarima Donjeg i Gornjeg grada, a blokovsko parkiranje trebalo je biti jedan od načina da se u sustav uvede red. Nova pravila počela su vrijediti 26. listopada 2024. Grad je podijeljen na 23 parkirališna bloka, a povlaštena karta prestala je vrijediti na području cijele zone. Stanari otad mogu odabrati blok kojem pripadaju prema adresi ili susjedni blok ako se nalazi u istoj ili nižoj zoni, dok za parkiranje izvan odabranog područja moraju kupiti komercijalnu kartu.

Time se broj automobila koji s povlaštenom kartom konkuriraju za isto mjesto trebao smanjiti, a stanovnicima centra ostaviti više prostora u neposrednoj blizini doma. Gotovo dvije godine poslije krenuli smo provjeriti kako ta računica izgleda na ulici. – Gužve se nisu riješile, isti bog je. Neće se ni riješiti. Gužva je ista, i prije dvije godine kad nije bilo blokovskog parkiranja i sada – govori nam Mirjana, koju smo susreli u Deželićevoj. Njezina zgrada ima vlastitu garažu pa sama ne mora svaku večer kružiti okolnim ulicama, no kaže da se iz njezine perspektive slika nije bitno promijenila. Da slobodno mjesto i dalje nije nešto na što se može računati, potvrđuje nam i Ksenija iz iste ulice. Nekad ga pronađe za nekoliko minuta, a nekad potraga potraje i pola sata. – To je lutrija i ništa više – sažima. Pitali smo je i je li blokovski model, kako se najavljivalo pri njegovu uvođenju, olakšao svakodnevicu ljudima koji žive u centru. – Ni slučajno. Osim toga, ako netko tu živi, a radi u drugoj zoni, više se tamo ne može parkirati. Tu nema zdrave pameti – odgovara Ksenija.

Njoj, dakle, nije problem samo pronaći mjesto pred vlastitim vratima. Smeta joj i što je s novim pravilima izgubila mogućnost da povlaštenu kartu koristi na širem području grada. Prije uvođenja blokova PPK kupljena za višu zonu vrijedila je i u nižoj, dok je danas vezana uz samo jedan odabrani blok. Sličnu zamjerku ima i Alka iz Kačićeve, koja se dobro sjeća pogodnosti koju je imala prije promjene sustava. – Kad je uvedeno parkiranje po zonama, onda je rečeno, kao utješna nagrada, evo, vi ćete se, kad plaćate u prvoj zoni, moći parkirati i u drugoj. I pošteno. A sad više ne mogu nikamo izvan bloka – govori.

Da se svakodnevna potraga za mjestom nije bitno promijenila, čujemo i nekoliko ulica dalje. U Varšavskoj susrećemo Roberta, koji kaže da se pravi razmjeri problema najbolje vide navečer, kada se stanari vraćaju kući. Tada počinje kruženje okolnim ulicama, a posljednjih mjeseci ionako oskudan broj mjesta dodatno smanjuju gradilišta. – Situacija je ista, nije mi ništa lakše navečer parkirati auto. Sad je još gore zbog ovih radova. Građevinske firme zauzmu i ovo malo parkinga što nam je ostalo – govori Robert. A kada slobodnog mjesta nema, kaže, problem se samo preseli drugamo – na nogostupe i druga mjesta na kojima automobili ne bi smjeli stajati. – Mislim da je blokovsko parkiranje samo uzrokovalo da ljudi sve češće nepropisno parkiraju. Kazne su ionako male, a komunalnih redara nema ni za lijek – zaključuje.