Zna li netko zasto sve svjetske turneje velikih (aktualnih) svjetskih izvodjaca zaobilaze Zagreb? Jesmo li stvarno takvo jadno trziste, ili ima neki drugi razlog? Dakle ne pricam sad o izvodjacima u rangu Morcheebe i sl., koji su bili hit prije 20 godina, nego pricam o ljudima tipa Dua Lipa, Rosalía itd.?
Zasto Zagreb nikad nije na mapi? Nije vrag da stvarno samo cajke prolaze?
Prekinula sam dugogodisnju vezu. Proslo je vec neko vrijeme otad, ali nikako okrenuti novu stranicu i krenuti dalje. Iako sam ja inicirala prekid jer nam se zivotne putanje dugorocno nisu poklapale, nikako ga preboljeti. Ono sto me muci jest to sto vrijeme prolazi, a ja kao da se mariniram u toj vrazjoj nostalgiji i nikako da se okurazim probati nesto novo. Fali mi seks, ali pomisao da diram nekog drugog mi je odbojna. Za casual sex nisam sposobna. Stovise, ne mogu se ni seksat ako nisam zaljubljena u tu osobu.
Pa trazim savjet mudrih redditovaca koji su mozda bili u takvoj situaciji. Sto napraviti? Prisiliti se probati nekog novog, ili cekati (dokad??) da me ovo prodje? Kazu da se klin klinom izbija, ali ne znam dal to vrijedi i u slucaju 💔… help a sister out!
Ovo je pitanjce/rant za zene. Zasto vecina zena nestane s prijateljskog radara jednom kada udju u vezu?
Dotad stalno pozivi na druzenja, kave, kazalista, itd. Dodje decko u pricu, odjednom vidjanje jednom u mjesec ili dva.
Onda kada je veza u krizi, eto ih opet…
Gdje nestane potreba za prijateljstvom kada su u sretnoj vezi?
Trebam idej/prijedlog za tjelovježbu u Zagrebu, a da nije teretana. Volim malo žešći režim, pa ove pilates i yoga prijedloge please preskočite.
Idealno bi bilo nesto sto kombinira utege, boks, istezanje, malo skakanja/trcanja. Neko vojnicke vjezbe 😂
Zensko sam. Nisam ni u formi ni van nje.
Hvala!
Konkretno, pitanje se odnosi na roditelje vrticke djece. Dakle, imam dijete i uredski posao. Dolazim po dijete u 17h i uvijek uvijek bude zadnji u vrticu. Uz sve moguce napore i pokusaje, nazalost nikako ne uspijem doci prije 17h po njega. No, uvijek se pitam… sto ti drugi roditelji rade da bas svi budu tako slobodni kao pticice i dolaze po djecu oko 2, 3 popodne. Nije mi jasno.
Što sam starija, sve više osjećam baš iritaciju i frustraciju kada sam okružena ljudima bez osobnosti, mrtvim puhalima, ljudima koji se ni u što ne petljaju, žive u ravnom tonu, odjeća bezlična, humor nepostojeć i/ili dosadno predvidljiv, životne navike sve po uštogljenom ps-u, nikad ništa ne odskače, sve je kao ravna crta jednog mrtvaca.
Lastane, jesam li ja nenormalna ili su ljudi predosadni?