u/Cold-Frosting-6812

Oh. My. God.
I’ve started watching this series in such a random way - I’ve scrolled through IMDb and it was listed as one of the best shows ever, and also I’ve already had some memory of its existence, so I gave it a shot.
I was so not wrong.

There are no words to describe how entertaining it has been for me - the atmosphere of the show with its unique, interesting and playful humor have really brighten up my days.
The endless paragraphs by various characters with such diabolical, innovative ways to put down somebody are something I’ll continue to watch on the internet constantly (and use in my real life as well).

However, what struck me the most was how well written some of the characters were.
This show was never meant to be taken seriously in that way, at least in my opinion, but there are some hidden gems that I’ve noticed (and truly liked) along the way.

Jonah, as a character, was obviously envisioned by someone who truly understands that type of personality - somebody who’s constantly put down/neglected by others, a guy who no one takes seriously, basically a “loser/social outcast” who desperately wants to achieve something. From time to time, I was actually quite touched by some of those scenes, because it truly reminds you what it’s like to be in that position.

And Selina, oh Selina… During the “Chicklet” episode, I think this show got as close as possible to something a bit more serious. When she discovers the truth about her dad, when she remembers how much she used to idolize him while destroying the barn… I was actually quite touched by that emotional outbreak from her. For a second, I forgot what show I was watching.
(Also, Gary leaving a lipstick on Selina’s casket in the last episode…)
“Camp David”, as I already wrote in another post, is my favorite episode of any show I’ve ever watched.
It’s a great example of how a comedy show should approach itself, and I can’t wait to watch it again.

All in all, an incredible show with great writing, great humor and great actors.

What are your favorite aspects/moments/opinions of the show?

I’ve recently started watching the series for the first time ever - it’s needless to say how much in love with it I am (I could talk about it for hours).

I’ve just finished the episode “Camp David” (Season 5, Episode 8) - I’ve laughed hysterically during the entire episode.
So far, this has been my favorite episode of the show, and honestly, the comedic timing is incredibly genius - I’d use this episode as an example of how a good comedy TV show should be like.

Mike being informed his wife is having twins and that he’s getting a Chinese baby as well, Selina saying “Selam aleykum” to Dan, Mina being called “Menopause”, Catherine confusing the Chinese president with a cook, the entire gift swapping situation (honorable mention for the “local” wine from New Zealand), Selina slapping Mina after giving a high five to everyone.
And for some reason, I died from laughing so hard after the Chinese delegation showed Selina the “sad piglet” cartoon character, and she said “It looks like Catherine”.

God, I love this shows so much - what are some of your favorite moments/episodes?

https://preview.redd.it/vl0y8mc374hh1.jpg?width=1174&format=pjpg&auto=webp&s=c8f783a147623e4960e7485420356209a3e9b88e

What are some of the lesser known Madonna songs you truly enjoy?
My list is below, what do you think?

Note: I love when she’s emotional in such raw ways, it always creates masterpieces.

Falling Free (“A hairline break that’s taking hold, a metal that I thought was gold”)
Gone (“Dream away your life, someone else’s dream”)
Sanctuary (“Who needs the light with the darkness in your eyes?”)
Sky Fits Heaven (“I think I’ll follow my heart, it’s a very good place to start”)
Spanish Eyes (“And if there is a Christ he’ll come tonight to pray for Spanish Eyes”)
Wash All Over Me (“Who am I to decide what should be done? If this is the end then let it come”)
X-Static Process (“I always wished that I could find someone as beautiful as you, but in the process I forgot I was special too”)

Those are some of the songs which immediately come to my mind.
Also, I can’t listen to X-Static Process without crying - it’s actually my favorite Madonna song, ever.

Dogurao sam do nekih 90kg skorije a visok sam oko 180cm.
Stomak mi ispada, vidi mi se u faci da sam deblji itd.
Međutim, mnogo mi se više sviđa kada sam ovakav nego izrazito mršav - višak mi se tako raspoređuje da je zaista vidljivo, međutim meni se sviđa tako.

Da li je to zapravo normalno?
Osećam se kao da ne bi trebalo tako da mislim - jel neko ima slično mišljenje?

Momci sa stomačinama - smuvao sam jako lepu devojku večeras - ne gubite nadu!!!
Kako vama ide večeras?

Prošlog četvrtka, dok je pljuštala kiša, išao sam od IMT-a do Zelenog venca.
Bila je ogromna gužva stoga smo svi bili zaglavljeni u autobusu jako dugo bez pomeranja.
Već sam se psihički pripremio za torturu, međutim, doživeo sam nešto sasvim drugačije.

Možda će vam zvučati čudno što ovo pišem, ali siguran sam da će neko prepoznati kako sam se zapravo osetio i razumeti čitav moj ugao gledanja na ove naizgled trivijalne momente is busa.

Ove “tri slike” koje sam posmatrao su se desile jedna za drugom uzastopno, u nekoliko minuta.

1. Majka i otac su bili sa svojom bebom u kolicima u autobusu. Beba je toliko glasno plakala, bukvalno je zavijala od vrištanja. U životu nisam čuo da dete onako glasno plače. Njen otac je konstantno izbacivao nervozne frktaje, udarao sam sebe, psovao i slično. Majka je bez prestanka pričala sa bebom, govoreći joj da se smiri, da bude dobra i da ničeg strašnog nema. Ljudi po autobusu su se stalno okretali i gledali ih, međutim ja nisam da im ne bi bilo još više neprijatno. Čuo sam da ljudi komentarišu kako je izrazito čudno što majka ne uzima tako malu bebu u ruke, već samo priča sa njom. Čitava atmosfera je bila toliko napeta jer ste imali osećaj kao da ste sa ovom malom porodicom u njihovoj dnevnoj sobi dok remetite nečiju privatnost.

2. Mali riđokos dečak sa plišanim lavom i Pokemon sličicama je sedeo preko puta mene sa svojom majkom. Prozori su bili zamagljeni od kiše, i dok je beba pozadi vrištala bez prestanka, majka od ovoh dečaka je prstom počela da crta po prozoru. Prvo je nacrtala srce, a onda ispod napisala Nikola* *što je pretpostavljam njegovo ime. Onda je nastavila da crra zvezde, jelku i slične stvari zajedno sa njim. To je bila toliko topla scena, čak sam primetio kako ljudi ovo gledaju i smeškaju se.

3. U jednom trenutku se otvaraju vrata i u autobus ulaze dva muškarca od nekih 35 godina. Jedan od njih je toliko zaudarao, njegov miris je bio nepodnošljiv. Očigledno je bio opasno nadrogiran - lice mu je bilo skroz opušteno dok su mu noge bile skroz inficirane i sa otvorenim ranama.
   Drug ga je postavio u sedište pored neke jako uplašene devojke koja nije mogla da se pomeri odatle jer je bila do prozora.
   U jednom trenutku je bala njegovom drugu iz usta došla do samog poda, i nakon toga je on nesvesno svoju glavu stavio devojci na rame.
   Tada ga je njegov drug podigao i premestio na drugo sedište i seo do njega.
   Upravo tada je uradio nešto što uopšte nisam očekivao - zagrlio ga i naslonio njegovu glavu na svoje grudi, i nije ga pustio iz zagrljaja sve do kraja vožnje.

Sve ove scene zajedno su u meni probudile jako čudan osećaj, kao da sam nemi posmatrač tuđih života u tom trenutku.
Video sam disfunkcionalnu porodicu koja se bori sa neprijatnom scenom na oči stranaca u autobusu, zatim izrazito topli odnos majke i njenog sina, kao i muškarca koji ne želi da ostavi svog prijatelja na ivici propasti samog.
Izašao sam iz autobusa toliko inspirisan, toliko nadahnut, i ovaj događaj ću zauvek da pamtim.
Svaka scena i zvuk su mi urezani u sećanje.

Pozdrav svima!
Moji baba i deda su iz Livna, odselili su se tokom sedamdesetih.
Ja sam dolazio od kada sam bio jako mali pa sve do 2013. godine redovno u Livno.

Voleo bih da dođem sada kada sam stariji, možda i sa društvom, pa me interesuje kakvo je Livno sada što se tiče sadržaja - da li postoje žurke, kakva su mesta za izlaženje, kakva je priroda, šta ima od noviteta po samom gradu, šta biste predložili od aktivnosti itd.

Hvala svima unapred!

Baš mi se čini, u zadnje vreme, da je dosta ljudi, pre svega muškaraca, dosta gojazno.
Gde god pogled padne vide se ljudi sa raznim nivoima viška kilograma - primećujem to i među svojim poznanicima, sve sami pivski stomaci.

Da li je to i vaše mišljenje/iskustvo? Šta mislite, zašto se ovo dešava?

Nabio sam kilažu negde oko 90kg. Nije da je to previše, visok sam oko 180cm, ali promene postaju vidljive - lice mi se ugojilo, imam vidljiv stomak, generalno sam primetno deblji, sve stvari mi postaju tesne.
Takođe, ceo život sam uvek bio jako mršav, pa pretpostavljam da je ljudima šokantna promena.

Ono što sam primetio je da ljudi generalno sebi dosta daju za pravo da sve to komentarišu, i ti komentari se kreću čitavim spektrom - od šaljivih komentara koji su čista sprdnja do toga da će me neko jako zabrinuto pogledati i gotovo isfrustriranim glasom pitati “Jel si se/al’ si se to ugojio”.

Ukoliko neko prolazi ili je prolazio kroz ovo - kako se ponašate u ovakvim situacijama? Kako se osećate kada vam neko stvarno diže paniku i stres? Kako se osećate generalno sami sa sobom?

Čini mi se da se u stvarnom životu generalno muškarcima mnogo više ovakve promene nabijaju na nos, bez nekog preteranog uzdržavanja.