
Uhvati zeca - Lana Bastasic
Za pohvalu je vesto smisljen kraj i autorkina naracija kroz vecinu teksta, osim kada se radi o dijalozima. Njeni opisi i nacin pripovedanja su jako lepi da covek ima osecaj skoro pa kao da cita neki klasik. E, sad dijalozi jesu veliki problem, oni nisu realni, to nisu uhvaceni trenuci realnog govora i neke reci koje mozes cuti od takvih ljudi u pravom zivotu, nego su vise onako knjiski dijalozi, po nekom sablonu 19. veka i iskreno mislim da samo mala deca danas tako govore. Mali off topic, svima bih preporucio da gledaju filmove za koje je scenario pisala Milena Markovic, to je doktorska disertacija kako se pise dijalog.
Elem, da predjem na glavno. Uhvati zeca je teska propaganda i mrznja uperena protiv celog jednog naroda. Banja Luka je ovde legit Mordor, a svi Srbi su orci. Pitanje je da li igde ima priznate knjige koja je ovako daleko otisla i kad se radi o Nemcima i Jevrejima. Razumem ja da se viktimizacija Bosnjaka sprovodi masovno i sistemski decenijama ali ovo je toliko previse da iz neukusa prelazi u sprdacinu. Crno-bela demonizacija se na svakom koraku trpa pod nos, dovoljno je u knjizi da se izgovori srpsko ime i prezime i krece odma tirada najgorih osobina, ali ako je Lejla ili Lejlina majka, ili Lejlin brat ide se kontra za 180 stepeni.
Pa eto da kazem iako je pripovedanje lepo izgradjeno, krene malo pred kraj da davi taj prikaz divlje i spontane Lejle, mnogo je brate repetitivno, a jos kad se spoji sa ovom politikom, kad ti se nacrta na kraju da sve sto je kod nje ispalo lose je opet zbog banjaluckog mraka i zlih ćetnika... Taman da se coveku smuci.. Ako nista, barem je nova i mlada bosnjacka nacija posle neuspeha sa Emirom Hadzihafizbegovicem konacno dobila svog prvog pravog intelektualca, Lanu Bastasic. Cudi me i da nije NIN-ovu nagradu dobila.