Kako "opet" početi život?
Samohrana mama u 30ima, posvetila zadnjih nekoliko godina odgoju, kućanstvu, poslu i svim problemima koje ti zivot nosi. Ekipa od prije se poudavala/ozenila, odselili na druge krajeve svijeta, zivot i obveze nas razdvojili. Ta nekolicina koja je "tu", zivi poprilicno penzionerski i nema neke volje za druzenjima. Generalno sam zadovoljna zivotom, ali pocinjem se osjecati usamljeno. Nemam neku ekipu/prijatelje za izaci, podruziti se. Godinama nisam bila u vezi jer sam druge stvari imala kao prioritet, a sad ipak osjecam da je vrijeme da mozda pokusam upoznati nekog, samo sam ispala iz stosa i ne znam ni kako ni gdje. Bi li vama (deckima), smetalo da saznate da je zena samohrana majka, kada to uopce izgovoriti? Gdje uopce upoznati neko drustvo u ovim godinama? Kolege na poslu zmijsko leglo, to izbjegavam, mame iz skole, hmmm, ne. Pitanje je zapravo u naslovu, kako uopce opet poceti zivjeti zivot, a da nisi vuk samotnjak? Hvala!