u/Werther2801

Što je za vas Split, koje su neke temeljne stvari koje ga definiraju, kad bi netko dao zadatak da u 3 riječi opišete svoj grad, kako biste ga opisali ?

Često se u društvu otvara pitanje imati djecu ili ne, ulaziti u brak ili ne, zanimaju me vaši odabiri i što vas je dovelo do takvog promišljanja, bi li mijenjali stavove i pod kojim uvjetima?

S obzirom da stalno slušam o problemima u vidu nefunkcionalne javne službe, o sporosti birokracije, o nizu problema sustava, odlučio sam reći ono očito a istodobno vas pitati je li grijeh reći ono što je.

Ljudi se žale na šalteruše koje idu na pazar, koje namještaju šminku, osorne i ćudljive.

Kao netko tko radi u sustavu već 10 plus godina, reći ću očito, kad god netko treba neku uslugu traži kolege a ne kolegice, kad god ja trebam ubrzati postupak javim se muškoj osobi.

Pogledajte broj žena koje rade na Zavodu za zapošljavanje, Zavodu za zdravstveno osiguranje, Zavodu za mirovinsko osiguranje, poreznoj i tako dalje, 80 posto zaposlenih jesu žene (odokativno), analiza bi pokazala da ako maknete policiju, zatvorski sustav i vojsku, većina javnih službenika jesu žene.

Dakle javne službe ne treba drastično rezati, treba smanjiti broj žena u njima.

Ovo zvuči bolno ali tako je, sustav je neučinkovit jer ga čine žene.

Padaju li vama na pamet ideje ili neke anegdote sa šalterušama ?

Mene zanima kako javnost gleda na slušaj Mateša, više me zanima onaj moralni aspekt, postoji osoba koju je jedan pokojni profesor kao studenticu dovodio doma svojoj ženi, ostavio je ženu zbog nje, dao joj katedru, ista je naricala na njegovom ukopu i vrlo brzo uhvatila Zlatka, ta osoba utječe na tuđe živote na pravnom faksu a istovremeno je umiješana u tko zna što.

Zanima me vaše mišljenje o osobama kojima nikad nije dosta, koji bi vjerojatno i rođenu majku prodale za par dobrih novih torbica?

Kako često otvaram razne teme, nemam tabu a po prirodi sam znatiželjan zadnje vrijeme mi misli kopka izraz koji puno češće čujem od žena nego od muškaraca koje poznajem.

Mnogi moji prijatelji (kao i ja sam) traže cure/žene koje će s njima dijeliti neke interese, ljubav prema prirodi, sportu, glazbi ili čemu god i mogu imati povremene casual odnose ali znaju što žele i znaju da to žele sa svojim boljim polovicama.

Kod žena često čujem da joj je trenutni momak/muž mirna luka, da se valja smiriti i slično.

Poznajem žene koje su putovale, izlazile, radile sve i svašta (na to imaju pravo) i koje onda vide da se udala jedna, druga pa i treća prija i onda nađu nekog pomalo dosadnog ali predvidljivog lika s kojim se skrase.

Čak sam imao nekoliko neugodnih situacija gdje bi ženska osoba pretpostavila na račun moje korektnosti da sam idealan za mirnu luku i kad bi shvatila da ja život koji sad živim želim živjeti stalno ali uz svoju ženu/partnericu reakcija bi bila da je očekivala da sam zreliji i da traži nešto ozbiljno, pritom sam ja lik koji u životu nije izašao 10 puta vanka u klub, većinu života sam solo a za izraz body count nisam čuo do prije koju godinu dok mi neka nije pričala kako je ona došla do 25 ali da je to realno malo kako je to na zapadu.

Dakle ako i dalje želim planinariti, baviti se sportom, ići na kvizove ja sam nezrela osoba jer ne želim drugoj strani pružiti mir nakon punine života kojeg je preživjela u solo izdanju.

Vrijeđa li vas dečki činjenica da vas netko gleda kao mirnu luku ali primarno s aspekta vlastitog ega u kojoj nakon tisuća anegdota dolazi vrijeme da netko brine o njoj sada kad želi biti majka ?

U komentarima ću vam dati neke izjave žena s kojima bi otvarao tu temu...

Čovjek na početku okvira zadanih godina, mislio sam otići na speed date 27.5 u Splitu ali nažalost sam zauzet a tko zna kad će ponovno biti isti.

Ovo nije prikrivena reklama već svojevrsni upit za izazov.

Lako je tražiti vezu i upoznavanje s ciljem nečeg ozbiljnog kako se bliži jesen i zima.

Izazov koji nudim jest upoznavanje i viđanja ljeti kad su iskušenja na sve strane a zadnje o čemu netko razmišlja jest fokusiranje na jednu osobu, i to novu osobu u životu.

Ako želiš društvo za otići pogledati neki film (ljetno kino đir), ako želiš nekoga s kim se možeš zaletiti na jednu od niza fešti uz more i po našim otocima, ako želiš nekoga s kim ćeš samo sjesti na matejušku i laganini uz pivce debatirati o životu, dalje neću ni nabrajati, ako ti se to čini ok javi se.

Naravno nude se kupanja po Cetini (imam ,,svoju,, plažu koju ne otkrivam tek tako), kupanja po kojekakvim divljim plažama, ukratko nudim zanimljivo ljeto ali bez krajnje intime, dakle dvije mlade osobe, upoznaju se, provode vrijeme skupa ali uz dogovor da cijelo ljeto imaju disciplinu odoljeti iskušenju te vrste.

Ako misliš da možeš provesti ljeto dajući priliku nekom novom u svom životu ali s ciljem povezivanja na snažnijoj osnovi onda se javi u DM.

Komentari:ne

S obzirom na svježe događaje, zanima me vaše mišljenje o temi smrtne kazne.

Ja osobno nemam problem s postojanjem iste, meni je uvreda razumu dopustiti postojanje nekome tko čini svirepe zločine, prst krivnje upirem i u kršćanski nauk koji nas pogrešno uči da svaki život isto vrijedi.

Poremećena osoba ubije nekoga, porezni obveznici ga hrane i onda kad izađe ponovi isto i opet ide na spizu na trošak svih nas, ubojstvom takve pojave ne činimo zločin jer ne ubijamo ljudsko biće već zlo.

Druga opcija je cjeloživotni prisilni rad, Srđan i ekipa imaju više obroka u danu od prosječnog radnika, kuha im se, sprema a za to vrijeme oni bildaju i rade spisak koga će maknuti kad ih se pusti na slobodu, je li vrijeme da smrtna kazna dobije svoje svjetlo dana ?

Mislim da ne postoji stvar oko koje više lažu nego o tome da ne gledaju Eurosong.

Jeste li napeti znajući da dolazi i taj tjedan, imate li nekog favorita, neke pjesme koje su vas oborile s nogu ?

Imate li nekog izvođača kojeg biste htjeli vidjeti na toj pozornici ?

Ja bi dao sve za duet Gorana Bare i Josipe Lisac.

Ovo nije pitanje u stilu kako izgleda, kako Vas je osvojila i slično, zanima me kad ste shvatili pa ovo je osoba s kojom želim provoditi svo vrijeme koje imam, imate li neki trenutak ili njenu toplu gestu gdje ste sebi rekli ajme koji sam ja sretnik što je imam pored sebe ?

Jeste li ikad imali onaj vau moment u stilu želim da ova žena bude majka moje djece ?

Ako ste naišli na to zanimaju me Vaši odgovori.

Zanima me jedna stvar s obzirom na vrijeme u godini kad se kreće od Jasenovca pa do Bleiburga.

U drugom svjetskom ratu s Hitlerom su surađivali Norvežani, Danci, Francuzi (Višijevska Francuska), Slovaci, Bugari, Talijani, Španjolci, Mađari, Srbi i da ne idem dalje.

Postojali su logori, kvislinške vlade, suradnje na svim nivoima, pa čak je i jedan SSSR imao pakt s istima.

Kad čovjek prati politiku ima dojam da su samo zločesti Hrvati surađivali s istima.

Meni nije jasno zašto je takav odnos prema nama i tko to potencira, RH je imala jedan od prvih antifašističkih pokreta u Europi, po broju stanovnika definitivno jedna od zemalja s velikim postotkom antifašista i naroda koji je rekao ne zločinu i opresiji.

Hrvati su platili veliku cijenu u borbi protiv fašizma četrdesetih a podosta i devedesetih.

Zašto moram slušati tuđe laži o svom narodu i podršku istima od dijelova mog naroda ?

Je li to zbog loše diplomacije, unutarnjih neprijatelja, kvalitetnih stranih agentura ili jednostavno nemamo stav i ne znamo reći ljudi moji dragi duboko žalimo zbog zločina i to je to, vaše laži nas ne zanimaju...

Bio sam na kvizaškoj sceni prije popularizacije iste, u međuvremenu je ta vrst zabave postala sve popularnija zahvaljujući medijima, u Splitu je nekoliko kvizaških entuzijasta poput Stipe Mustapića ili Petra Božajića ali nijedan nije dosegnuo nivo Showtime kviza.

Realno, mislim da su isti uvjerljivo najzaslužniji zašto su kvizovi u Splitu popularni, top hostese, dobra pitanja i zabava prije svega, postali su kao svojevrsni mini izlazak.

Znam da određen dio kvizaša ne gaji pozitivno mišljenje pa me zanima vaš stav i istom, osobno nemam ni najmanje zamjerke.

Primijetio sam da je u online svijetu ogromna količina ženske mržnje prema muškarcima, na trenutke ista izgleda kao svojevrsna patologija.

Uživo nisam stekao takav dojam u dosadašnjem životu, smatrate li da online samo omogućuje ženama da pokažu istinske stavove ili je ovdje prisutan veći broj muškomrzaca?

Je li moguće da one nas mrze iz dna duše ali uživo ne pokazuju isto radi nekih interesa ove ili one vrste, od muškaraca čujem gluposti o ženama ali kod žena je baš prisutna ona istinska mržnja koja na trenutke djeluje jezivo...

Kad bi netko došao i rekao, biraj gdje želiš dobiti isti posao i stanovanje koje imaš i tu gdje si sad, gdje bi najradije došao živjeti ?

Zašto baš taj odabir ?

Dakle, jučerašnja analiza iznesena u okviru konferencije koja se tiče stambene politike pokazala je da je Split u nekim segmentima po cijeni kvadrata prestigao Dubrovnik, ako se ne varam Split, Dubrovnik, Opatija i Rovinj su 4 najskuplje destinacije.

Jasno je zašto je tako, Split je fenomenalno mjesto za laganini đir i život kakav bi trebao biti.

Ja sam tu rođen, imam svoje nekretnine, kupam se od travnja do studenog, planinarim po okolnim planinama, idem na otoke na koje se pruža pogled, provodim vrijeme na Marjanu, Žnjanu i upijam zrake sunca.

Mene zanima zašto u Splitu postoji mnoštvo ljudi koji se ljeti jedva okupaju, ne idu nigdje, većinom samo posao i u zatvoreno, zašto ti isti ljudi trpe gužve, vrućine, svadljivost našeg svita, skup život ako ne koriste nijedan benefit zbog kojeg se ovdje isplati živjeti, zašto ne prodaju nekom strancu koji će upijati život a oni s tom lovom ne kupe u Dicmu, Dugopolju, Prgometu ili gdje već i žive jeftinije i s istom kvalitetom života?

Znam da je puno mojih prijatelja otišlo iz Dalmacije u Zagreb jer su puno veće poslovne mogućnosti.

Zanima me imate li želju za povratkom, je li Zagreb postao Vaš trajni dom i fali li Vam more, sunce i život na jugu ?

Znam da ste većina dobili dobre poslove ali zar je stvarno to jedino bitno...

Kao netko tko radi u istoj i nema što pametnije jutros raditi pitam Vas gore navedeno.

Koja bi to bila, zašto i kako biste se zaposlili u istoj ?

Ako ne računamo čekanje do prvog snošaja, koliko Vam je trajao ili traje stanje celibata, je li samonametnuto ili plod okolnosti, kako se s istim nosite i kad ste spremni prekršiti isti ?