u/del5000

Evo danas čitam raspravu da banke masovno režu i smanjuju odjele jer implementiraju AI. 15-20% manje zaposlenika. Ovdje sam čitao komentare ljudi koji rade u bankama da moraju sami plaćati božićne domjenke, da imaju sustav koji im broji svaki mjesec koliko su papira potrošili, vremena proveli na telefonu, napravili grešaka i slično. Uživo sam čuo da u nekim bankama još uvijek ima ljudi koji rade za 800 eura u Splitu, da banke zovu kontrolu bolovanja i slično. Moje pitanje je čemu tolika škrtost? Dobit im je enormna. Neko će reći privatna firma i cilj je profit. Pa koliko različitih firmi ljudima plaća grupne team buildinge, ovdje čujem da u nekim građevinskim firmama majstori lažiraju broj radnih sati, firme radnicima kupuju odijela za rad na baušteli i slično. Ponavljam, također privatne firme. Isto tako i plaće, zašto osobni bankar u banci ima plaću na razini (bez uvrede prema ikome) na razini sobarice ili čistačice u nekome hotelu? Za usporedbu, plaće u građevinskim tvrtkama se kreću za radnike između 2-3 k eura. Zašto banka ne daje toliko? Čak mogu dati i više od građevinara jer imaju veću maržu. A čuo sam i čitao da je 70-ih i 80-ih godina posao u banci bio nešto savršeno. Da su zaposlenice pušile na šalteru, imale frizure i odijela na račun banke, da su ih ljudi gledali kao bogove i slično. PBZ, zagrebačka banka, dalmatinska banka, jugobanka i ostale... Znate li nekoga tko je tada radio u banci da podijeli malo iskustva?

Imam faks završen od nedavno, oglasnik listam godinu dana već i ne mogu naći posao. 90% oglasa su prodavači i to često u dućanima s odjećom i hranom, slao sam 2-3 molbe (1 mi je odgovorena, 2 ne), bio na jednom velikom grupnom razgovoru za posao sa 15-20 firmi i sve skupa od toga nema ništa. Kako ste vi u Splitu našli posao? Ja imam dojam da ga je puno lakše naći ako ste žena nego muškarac, barem po ponudi poslova.

edit:slao sam molbu i firmi gdje sam radio praksu, ali su mi pristojno odgovorili da im trenutno ne treba više radnika.

Bio sam na jednom razgovoru za posao prije par mjeseci i receno mi je da oni imaju dva dijela testiranja. Jedno je vanjsko kojeg provode njihovi partneri i to ohuhvaca razlicite testove: test inteligencije, test osobnosti, test licnosti i jos neke testove zaboravio sam koje. Nakon toga dolazi unutarnje testiranje i unutarnji krugovi razgovora sa menadzerima u toj tvrtki. Ta firma se uopce ne bavi neki tajnim ili osjetljivim poslom, nisam bio na razgovoru za posao u policiji, SOA-i i slično. Zbog cega za obicne uredske poslove ciji je rezultat uglavnom na kraju javno vidljiv treba toliko krugova testiranja i razgovora? Boje se da ce zaposliti manijaka ili psihopata? U cemu je stvar? Kakva su vasa iskustva s tim testiranjima i krugovima?

Ne planiram ni jedno ni drugo. Samo me zanima. Jeli se danas po vasem misljenju isplati ici raditi u Njemacku? Znam da su prije ljudi masovno isli pa onda u Hrvatskoj zidali kuce na 2-3 kata, kupovali Mercedese i slicno. Cak u dalmatinskoj zagori ima selo koje zovu mali Berlin. Ista stvar sa brodom, jeli se to danas isplati kao prije i koliko ljudima koji su pomorci pati privatni zivot i kakva je kvaliteta takvog zivota? Imas pola godine godisnjeg, ali s druge strane mozes lako propustit rodendane, sprovode, praznike, blagdane...a isto tako ne znam jeli uopce ima razlike u tome ako je neko pomorac i ako neko zivi u zagrebu, radi 9-5 i putuje svaki dan na posao na drugi kraj grada. Jedino sto vrlo vjerojatno on ima manju placu.

Imamo jednu nekretninu koju rentamo za kratkoročni najam već dugi niz godina. Kada se sve skupa zbroji (prihod od rente) od početka iznajmljivanja i oduzmu rashodi, nismo zaradili apsolutno ništa. Zašto? Zato što svake godine imamo neka ulaganja koja su kao neizbježna i svako ulaganje ispadne nekoliko tisuća eura i lagano svake godine ode cijela zarada od prethodne sezone na ulaganja u objekt. Takva ulaganja su npr lakiranje stolova i stolica, zamjena ulaznih vrata, sređivanje i uređivanja svega i svačega (iskreno ne pamtim više jer se samo nerviran). Najnovija situacija je ta da je jedan član obitelji koji sve to vodi i koji se voli baviti dizajnom interijera predložio da renoviramo kupaonice skroz(jer tako kao podizemo standard objekta). Kupaonice su stare 15ak godina ali nisu nimalo oštećene, kao nove su. Drugi član obitelji je predložio da usput promienimo namještaj u par prostorija(isto nije raskliman). Kada bismo obavili, ja mislim da nebi vratili ulaganja u narednih 7-8 godina. Mene zanima ima li sve ovo skupa smisla? Jeli izajmljivanje zbilja drugi naziva za spaljivanje novaca? Doslovno imam dojam kao da radimo sizifov posao.

Molim medije da ne prenose ovu objavu. Hvala.

Mi je sada minjamo doma i skuzija san po web shopovima da dominiraju 4 indukcije/struje. Ocito ljudi izbacuju plin iz stana/kuce. Kakvu vi imate? Jeli samo plin, samo struja ili kombinacija? Jeli li plin stvarno toliki bauk posao? Mi smo nasli doslovno jednu jedinu koja nam odgovara.

Danas je zabranjeno i ilegalno, ali to sam pročitao davno na internetu. Nikada nisam čuo uživo jer je ljude vjerojatno sram priznati. Jeste li vi ikada čuli da je u nas to prije bio običaj? Znate li išta o tome?

Jučer sam otvorio temu o radu u hotelu i opet čuo famoznu rečenicu kako je plaća 1000-1200 eura nedovoljna i mala, (što je i istina) i da ljudi tu zato ne ostaju dugo i da otiđu tamo gdje su bolje plaćeni. Mene zanima gdje onda svi ti ljudi idu? Uredski su plaćeni isto toliko i to često voditeljske pozicije, bankarske plaće su jako male, trgovina isto tako je oko 1000-1200 eura. Gdje ste vi otišli raditi nezadovoljni plaćom od 1000-1200 eura?

I zašto je to tako? Razmišljam o zaposlenju u hotelu i imam dojam da je posao očito toliko naporan da ga starija ekipa ne može ili ne želi raditi. Ili je neki drugi razlog zašto nema starijih ljudi? Nisam obilazija i radija neke detaljne statistike već to komentiram kao nešto što sam usputno primjetio.

Ne stavljan ovaj post da bih promovirao drogiranje, već me zanima čisto informativno. Nisam bio rođen da se sjećam 90-ih, ranih 2000-ih sam bio mlad, ali me zanima ova tema. Ja osobno imam dojam da je. Kakvo je vaše mišljenje? Pogotovo me zanima mišljenje starije ekipe ode. Ili je to uvijek bilo isto, samo je zavisilo od društva i mjesta u kojima se čovjek kreće.

Odnosno kretali u takvom društvu ili na mjestu gdje se konzumiraju droge. Pitanje ide ovako: upoznate neku osobu i shvatite kroz razgovor da se ta osoba drogira. Što ćete napraviti? Nastaviti razgovor i druženje s njima? Držati ih na distanci ili skroz prekrižiti odnos sa njima? Biste li možda postavili granicu na način neka se drogira, ali ne dok sam ja tu...kako biste se postavili? Imate li u društvu ljude koji se drogiraju? Poznajete li ih?

Neki dan stojim na jednom javnom mjestu i slušam dobacivanje dvaju likova: di ti sad radiš? A evo svašta nešto šta uskoči, radin ka redar ili striper... nisam do sada čuo niti upoznao ikoga tko se bavi s tim stvarima. Ne bih se nikada bavio s time, ali ako i bih mislim da bih to maksimalno skrivao jer imam dojam da bi imao neviđeni sram to nekome priznati da se bavim s tim. A kamoli to reći u javnom prostoru skroz opušteno. Jesam li ja presramežljiv ili je to normalna reakcija? Momci, djevojke, biste li ste se vi bavili striptiz plesom? I bi li mogli onako opušteno reći pred svima: radim od nedavno kao striper ili striptizeta? Baš me zbunila situacija, meni je to tabu(i bavljenje a kamoli priznavanje), a ovaj o tome priča kao da je našao posao programera u drugoj IT firmi.

U odnosu na odgovornost, potrebna znanja i vještine. Redovito čujem, i ovdje pročitam, kako su na šalterima u banci plaće 1000-1100 eura, a prije (70-ih i 80-ih) su banke zaposlenicama plaćale frizure, odijela, pušile su na šalteru i ljudi su ih gledali kao bogove. Ugled posla se drastično srozao. Ista stvar sa računovodstvom, čuo sam priču o tome kako u jednoj firmi voditelj računovdstva (doduše ovo je bilo prije godinu dvije) ima 1100 eura neto plaće. Jesu li sve te plaće premale u odnosu na to što se traži i koliko je odgovoran posao?

Ne mislin opasne u smislu rada sa eksplozivom, na visini, na platformama i slično, već poslovi gdje vam je suđeno da se zamjerite drugima. Socijalni radnici, suci, policajci, redari u nocnim klubovima, ovrsitelji i ostalo. Zanima me kako ti ljudi žive? Da li se skrivaju i paze kad šetaju po noći da ih netko ne napadne? Ja san inače sramežljiva osoba i pokušavan zamislit situaciju da nekoga osudim, oduzmem mu dijete, napisen prekrasajnu prijavu za brzu voznju, pokrenem ovrhu kuce u kojoj zivi ili kao redar izbacim iz nocnog kluba i onda otidem na neko vjencanje ili kafic i tamo sretnem u zajednickom drustvu tu osobu. Zemljo otvori se.

Što mislite o tom poslu? Biste li pristali raditi to kada bi vam se ponudilo? Jedna dobro upućena osoba mi je rekla da asistenti masovno bježe s faksa jer je plaća oko 1000 eura. Znate li jeli moguće biti trajno asistent ili triba ići na doktorat i napredovati do redovitog profesora?