u/denadda2625

Za mene je to kad sam u teškom PMS-u ili lošem raspoloženju smrznuta pizza s majonezom 😬🍕

Kupujete li nove proizvode tek kad potrošite one koje trenutno imate ili radite zalihe? Također, ako vam se neki proizvod ne sviđa tipa krema, šampon itd, trošite li ga unatoč tome do kraja ili ga zamijenite novim? Skužila sam da mi se gomilaju proizvodi u kupaoni, počinje me to smetat jer sam se malo razmazila s tim da je ok imat više krema, više šampona, više maski za kosu, a zapravo mi toliko puno svega počinje stvarat anksioznost i živcirat me. Da li ste vi tim minimalizam ili konzumerizam?

Trajni lak 30€, trajni na nogama 30€, depilacija noge, ruke, brazilka 70€, preljev/bojanje 50-60€, ponekad masaža 30€, svaki mjesec se nešto od šminke ili kozmetike potroši pa se treba dokupovati. Počela sam se pitati da li mi je to sve potrebno i da li bi bila jednako zadovoljna da si to ukinem i radim sama?

Trajni lak teško mogu napraviti da je dobar kao iz salona, sama se također ne znam izdepilirati, a britvice ne podnosim, kad god sam se sama bojala doma, boja kose mi je bila koma. Dakle, plaćam između ostalog i subjektivni dojam da si nikad ne mogu biti do kraja njegovana i lijepa ako nije iz salona. A to sve košta pa se razmišljam da bi možda trebala malo promijeniti pogled na to. Kako vi gledate na te stvari? Hvala ❤️

Dakle, jako ga volim. Grown up woman. Kao da sam predškolac ali da, jednostavno obožavam tamo jesti i znam da je živi otrov i želim potpuno izbaciti tu hranu, snaga volje kao što vidite mi nije jača strana pa si želim izracionalizirati zašto tamo ne želim više jesti.

Imam veliki strah od aviona, davno sam sama sebi rekla da me on neće sputavati da vidim dalje od Hrvatske tako da letim unatoč njemu. Ali meni je svaki let kraj života. Panika, znoj, suze, strah, treskavica. I tako cijeli let. Idem uskoro u Finsku, danima samo mislim o tome kako ću preživiti i odlučila sam da želim uzeti nešto za smirenje dovoljno jako da me zaista isključi i da taj let prođem mirnija. Molim vas preporuku i hvala na razumijevanju ❤️

Živim u Zagrebu, sadržaja ne fali, pogotovo nama koji smo došli iz manjih mjesta. Ali primjećujem jednu stvar kod sebe zbog koje se osjećam zbunjeno. Kad želim otići negdje van npr, bude mi bolno očito da sam prestara za zabavljat se među klincima u istim klubovima i na istim mjestima, a onda sam znala doći na neka mjesta di je starija ekipa, pa se pak tu osjećam premlado i kao da tu ne pripadam. Znam da nije do mjesta nego mog nekog nutarnjeg stanja di mi valjda još do kraja nije sjelo da sam u tridesetima, ili je vrijeme brzo proletilo. Ne znam. Samo znam da se osjećam malo zbunjeno. Ima li još takvih? Hvala ❤️