u/killercell

Ali zato svaka autopraona radi uredno. Odakle voda? Jesu neki privatni bunari ili nešto drugo?

I don’t mind the PvP.
I play with my friends duo and trio stella montis hell almost every night.
But when I go into it solo, I prefer to play it friendly. But it doesn’t matter, you want to PvP, fine, we will go at it. Sometimes I win, more often than not I lose. It’s fine.
Couple of games before someone recked be, then defibed me. I clung to that man with my life. At the extraction, I died trying to help that man extract.

Next game, I do it to someone else - and… well it’s just sad. I don’t care about PvPvE aspect of the game. Play however you like it.
I don’t USUALLY buy that bs - “you are IRL how you play this game” because I myself am actually peacefull guy that loves to kill other people.
But whatever happened, if someone defibs me, helps me, I’m grateful and it’s instant change in my attitude. And when someone helps you, and you STILL shoot him… well that talks volumes.
Like, you don’t even have a gratification of “i defeated someone, i’m a better player”.
You lost.
I revived you. Gave you another chance. And you still kill me? What is there for you? I’m free loadout, I was low on hp… Don’t get that darkness.

Although, prolly my fault for not being super sus about that guy. It’s just a game, and some people are just trash

Radio sam u sklopu obezbjeđenja na koncertu

Ljudi moji, ovo je katastrofa u najavi. Vjerujte mi.
Organizacija je nula. Iznajmili su samo 4 vozila hitne pomoći na 80 000 ljudi, okružili ih ruljom. Ljudi su svracali eto onako mjerit pritisak i secer u tim vozilima, a oni kojima je fkt trebala pomoc - njima apsolutno nije bilo moguce pristupit.
U jednom momentu je rulja prišla vozilu hitne pomoći i počeli su ga ljuljati jer se ljudi nisu mogli fizički probiti do pacijenta.

Tuča je izbila pored nas, momku su flašu od glavu razbili, dvojica su nasrnuli na uposlenika hitne i obezbjeđenja. Pitam policajca jesu li uhapsili te što su problem napravili - odgovor je “Nisam smio.” I aspolutno sam ga shvatio. Jedan policajac u moru ljudi ne može obuzdati haos.

Samo sreća puka pa nije bilo ozbiljnijeg incidenta. U onom grotlu ako pukne balon ne gine stampedo i mrtve glave.

Na ovo se mora apelovati… Mi smo uputili zvaničnu žalbu, ali me strah da to neće biti dovoljno. A ako pukne balon, a da ne pričam nešto ozbiljnije - žali bože jadnih duša

Nek je on naglasio kako voli svoju publiku. Ti ljudino da voliš publiku ne bi ljudima pred vratima zatvorio kapiju, ne bi prodao duplo više karata nego što je bilo mjesta. Ne bi ugorzio građane za svoj profit.

Budi iskren Dino, voliš pare iz Sarajeva. Boli tebe tuki za ljude koji su te došli slušat

Jutros odem na Igman sa malcem oko 9. Zauzmemo divnu poziciju, odvojenu, sa klupicom.
Ljepota, tišina odzvanja.
Ali… sve oko klupe je zatrpano smećem nekih idiota koji su tu roštiljali i doslovno sve ostavili onako zatrpano svojim otpatcima.
Ljudi su ostavili belesi crveni papir od mesa sa kutijom
od roštilja, planinom maramica, a metar dublje u šumi su i kondomi i kese ko zna čega.
Hajd pokupim sve što sam mogao u kesu za smeće.

Kako odmiče dan sve više i više automobila prolazi pješačkom stazom. Pored nas ljudi ulaze sa svojim vozilom, voze preko livade do mjesta koje su zapikali i otvaraju gepek, vade zvučnike i puštaju muziku odvrnutu do daske.

Onom šetnicom dvojica malih arapa voze dječije cross motore, prave. Prde motori bez prestana gore dole, gore dole, oni voze te motore bez kaciga, u susret ide porodica sa dječijim kolicima ali ovi ne haju i u brzini gotovo obaraju ženu sa djetetom. Muž jebe sve od a do ž, ali oni su već pobjegli, crkoše od smijeha.

Odjednom oko 10 sati primjećujem ezan. Nemam pojma gdje je džamija na Igmanu ali ovo je baš blizu. No kad već učenje nije prestalo shvatim da nije ezan već negdje puštaju ilahije i kaside na razglas. Cijelo polje odzvanja. Od 10 do 13 sati nije prestalo. Kasnije saznam da se okupljaju negdje, pa smo svi na Igmanu dužni slušati to.

Ne znam je li do mene, jesam li previše namćorast, ali nije to stvar sa Igmanom. Stojčevac, Vrelo Bosne, Igman, Bjelašnica, Trebević - sva ova prigradska izletišta su postala leglo papanluka, nekulture i nepoštovanja prirode i njenih blagodati. Šuma bi trebala biti sinonim za mir, tišinu, bijeg od gradske buke, no čini mi se da pojedini ponesu svoj kutak grada sa sobom, a nažalost taj kutak je očito prljav, glasan i nekulturan.

Elem, ja sam sa svojim kidarom iskoristio dan, mi smo se zabavili ali ne mogu pobjeći od dojma da ćemo morati bježati na dalje i dalje lokacije da bi se odmakli od Sarajevskog papanluka koji se eksplozivno proširio.

Za ova dešavanja u Srbiji koja su kulminirala padom nadstrešnice se može napraviti film za Oskara.

Pala nadstrešnica na ljude. Narod se podigao, vlada sa kriminalcima radi da suzbije gradane, studenti ne odustaju

U sred grada ubijen lik u restoranu predsjednikove porodice, policija pomaže da se zataska sve, ovi dogovaraju i fringiraju dokaze, tijelo ostave na autoputu, wtf

Komšije Srbi, svaka Vam čast na hrabrosti. Vi ste bastion slobodnog Balkana, bez ikakve dileme.

Sistem u Srbiji je mnogo više korumpiran nego naš, ljudi u vrhu mnogo sposobniji i opasniji, i opet obični ljudi izlaze na štit, hrabro, po kiši i snijegu. Već duže od godinu čini mi se!

Kod nas su nesposobnjakovići u vrhu, ni blizu uigrani i opasni, podijeljeni. Padne brdo na ljude, i ni mukajeta.

Kiša pala pa nije moglo bit protesta.

Sinoć izvedem pse pred spavanje da obave jednu kratku šetnju i dolazim u park, prazan je.
Taman što nisam otpustio povodac, primjetim da je Velika (ovcar 30 kg) ušpicila uši i nakostriješila vrat. Obično to radi kad je mačka u vidiku.
Skeniram park još jednom - dobro je osvjetljen srećom - kad ispod stabla u sjeni - odrasla lisica.

Hladno sjedi, u sred naselja, na sred parka, bez ikakve reakcije na mene i moje pse. Čak što više, zanimljivi smo joj. Prilazi nam, idalje bez straha i uopšte ne gleda ni mene ni Velikog psa, već je fokus na malom (<10 kg). Šunja se.
Kad je prišla na metar, ubrza korak, tačno sa nekom namjerom a pretpostavljam da je namjera bila da napadne manjeg paa jer je svaki njen pokret bio “lovački”.

Pustim Velikog psa da zalaje na nju, potrči prema njoj (idalje na povodcu) a kraljica se doslovno udalji dva metra i sjede.

Okrenem se i krenem kući, a ona za nama. Spusti se iz parka do dječijeg igrališta, sve bliže i bliže. Jedno 200 metara nas je pratila u stopu.

Odrasrao sam sa životinjama, otac je često išao u lov sa prijateljima dok je bio živ, znam šta je lisica. Znam da su znatiželjne, ali i da su plahe naravi i da bježe od ljudi i pasa, i znam da može biti itekako krvoločna i opasna.

Ova mi se nije činila bijesna, već kao neki pas lutalica kojeg hrane sve okolne komšije, svoj na svom.

Jutros pozovem prvo lovačko društvo Igman - kaže mi lik “Što nisi pustio psa na nju?”
Pa možda jer ne želim da je zakolje? A ne želim ni da se moram ganjat kasnije sa veterinarima.
Elem nije njegova nadležnost, ne mogu oni doći i upucati je, treba neki iznad organ donijeti odluku .

“Mora li se pucati?” pitam ga.
“A šta bi ti uradio?”
A šta znam legendo, nisam ja lovac majku mu, možda zamku kakvu postavit, opalit je sedativom kakvim ko u safariju, nemam pojma.

Ko je onda nadležan? Veterinarska inspekcija nije, zvao sam ih. Vatrogasci nisu, Policija nije, Šintori nisu. Niko nije nadležan.

Da nije možda Hitna pomoć?

Ne bi meni lija smetala, ja razumijem da su to oportunističke životinje, mi smo se njima uvalili, ali ovo je odmah pored dječijeg igrališta.

Ima li Vas da se razumiju bolje u divlje životinje, šta uraditi? Da li bi lisica napala manjeg psa? Kako je otjerati? Ova se nije plašila ničeg, doslovno…