Mislim, kad bi došlo do debate, ne bih znao kako da se protivim...mnogi ljudi kažu da je to uvredljivo, ali iskreno u onome što on kaže ima mnogo istine...
U jednoj od prethodnih rasprava zaključili smo da u znatnom dijelu naše zemlje vlada dominacija nacionalizma, a neki su iznijeli i negativna iskustva koja su doživjeli.
Budući da su danas svima puna usta kako svugdje vlada multietničnost te kako u našim gradovima svi žive u miru i toleranciji, zanima me da li to postoji i u praksi. Meni prvo pada na pamet Posavina, gdje se Bošnjaci i Hrvati perfektno slažu, a koliko znam, nisu ni međusobno ratovali. Naravno, odnosi se i na svakodnevni život, ali i na dojam tokom posjeta.
Da li postoji još ovakvih sredina? Gdje ste doživjeli najugodnija iskustva?
Ozbiljno pitanje, bez provociranja.
Primjećujem da kod nas skoro da nema prostora za ljude koji vjeruju u Islam, ali imaju ozbiljne sumnje prema hadisima i tradicionalnoj ulemi.
Ne pričam o ateizmu ni “liberalizaciji” vjere, nego o ljudima koji smatraju da je Kur’an dovoljan kao izvor vjere i da mnogo toga iz hadiske tradicije nema smisla ni moralno ni racionalno.
Na primjer:
– predaje o pijenju devine mokraće kao lijeka
– 7 datula protiv otrova i sihra
– nasilne i kontradiktorne predaje koje se pripisuju vjeri
Zanima me ima li ovdje još ljudi sa Balkana koji razmišljaju slično ili sam samo upao u internet bubble?
Volio bih čuti mišljenja i iskustva drugih ljudi koji su prošli kroz preispitivanje hadisa i autoriteta.
Ugl ja sam skroz apolitican, ne pratim nista, ali volim da gledam ovog kako se nervira, spominjali smo mu Sebijinu diplomu ili kerove na veterane
Zadnjih godinu - dvije, radim mnogo na upoznavanju sebe, osvještavanju svojih dobrih i loših strana, ali i svojevrsnu analizu prijatelja i ljudi oko sebe. Nisam sigurna kako bih se izrazila, ali za razliku od većine ljudi u mojoj okolini, mene životi drugih ljudi skoro pa nikako ne zanimaju ili makar nemam potrebu da rovim, kopam, ispitujem gdje se ko preselio, oženio, udao, porodio. Naravno da se obradujem i razveselim dobrim vijestima, čestitam, odnesem poklon, uvijek sam tu za svoju porodicu i prijatelje, i tu se otprilike moj interes završava. Na društvenim mrežama pratim ljude koji su mi ineresantni u nekom pogledu (moda, nauka, humor), pratim se i sa kolegama iz škole, faksa...ali to je proforme radi. Ne pamtim detalje, ne obraćam pažnju, ne komentarišem...Dolazim iz manjeg mjesta, gdje skoro svako svakog zna, pa mi je zbog toga možda usađeno da bih morala znati i poznavati svakoga. Kako je kod vas? Razlikuju li se u ovome ljudi iz većih i manjih gradova.
Koliko je po pravilu, zakonu određeno neradnih dana za Kurban bajram? Negdje piše dva, negdje jedan
Iskreno zbog čega pitam jeste što mi je parcijala na faksu stavljena drugog dana Bajrama i što drugog dana Bajrama moram ići na fakultet, što je meni suludo
Iskreno, samo želim sebi odgonetnuti da li je uvijek bilo jedan neradni dan ili je to sad moj faks nešto smislio i da li je protuzakonito ovo što rade mada i da stave ispit, da se ide prvog dana Bajrama, mislim da se nema se kome prijaviti niti da će se išta uraditi po tom pitanju.
Netanyahu and Israel are deeply unpopular in Europe, except in Ukraine.
Pozdrav,
Zanima me koji su najjeftiniji autodijelovi u Sarajevu, jedino sam bio u Motorexu i kad su mi rekli 300KM za mali servis sa popustom oci su mi ispale, pa me zanima gdje vi uzimate.
Kako ste naučili da prihvatite sebe na osnovu svega što jeste i niste?
Ja sebe nikako ne mogu da prihvatim. Nikako ne mogu da prihvatim nedostatke, fizičke i mentalne mane.
Do te mjere ide da sam sebe zamrzio. Nemam nijednu svoju sliku. Sve sam obrisao ili potrgao. Ne gledam se u ogledalu nikako. Ne želim da me se slika ili da se slikam ili da sam ja na slikama.
Ne mogu da prihvatim mnoge fizičke nedostatke od kojih se neki mogu popraviti, a neki nažalost ne. Oni koji se mogu popraviti su skupi, a ja para nemam.
Našao neki test online kao da navedem svoje prednosti i nedostatke. Naveo brdo nedostataka, a kad je trebalo navesti dobre stvari nisam naveo ništa jer ne znam koje su.
Zamislio sam sebi stvari to jest život koji hoću da imam, a nemam. Nemam ni 1% toga, a mnogo od tih stvari je nemoguće.
Shvatam da mnogi ne žive onako kako su zamislili i da mnogi ne ostvare snove, ali ja prosto ne mogu da prihvatim da nisam ništa, da nemam nikoga, da nemam ništa i da sam zaboravljen.
Vjerovatno dio mene želi pažnju, ljubav, poštovanje, stvari koje nikad nisam imao
Ove godine sam počela raditi studentsku praksu na jednom mjestu i jako me iznenadila količina negativnosti kojom sam svakodnevno okružena. Naime, kolegice po čitav dan komentarišu prolaznike, mušterije, komšije, i poznanike. Cijeli dan se svede na kukanje vrijeđanje i omalovažavanje svega i svakoga u okolini.
Onog momenta kada neko izađe iz prostorije počinje trač i negativna priča o toj osobi. Niko ne valja, sve je loše svi su sebični, niko ne radi posao kako treba itd.
Ako se desi da ja nešto pogriješim dok radim, kolegice automatski počinju da šapuću i komentarišu međusobno, tu i tamo se desi i da mi dobace neki zajedljiv komentar. Imam osjećaj da jedva dočekaju grešku kako bi imale novi materijal za trač i ismijavanje. Svakodnevno nadziru ispituju i pokušavaju da saznaju apsolutno svaku sitnicu o mom životu i životu ostalih ljudi i onda znanje koje prikupe međusobno dijele, komentarišu, analiziraju i faktički samo pljuju po svemu i svima što postoji.
Razgovarala sam sa svojim kolegicama sa fakulteta koje su trenutno također na praksi samo na drugim mjestima. Govore da je i kod njih situacija skoro ista, mada je u mom slučaju malo gora. Manje više s kim god razgovaram na ovu temu ispade da je na svakom radnom mjestu ista atmosfera bez obzira na tip posla kojim se bave u toj firmi.
Ova količina negatuvnosti mi dosad nije bila poznata i nije nešto na šta bih se lako mogla navići. Ne znam šta me sutra čeka na radnim mjestima ali ako je ovo svakodnevnica nisam sigurna da imam želudac da to svarim.
Je li ovo izuzetak ili se moram pomiriti s tim da će atmosfera na mom budućem radnom mjestu biti toksična?
Gledam na OLX ova silver Ronaldo se kreće od 100-250 KM, jel stvarno ima ljudi da daju toliko para?
Meni danas žena kupila 3 paketića i došle ove dvije, haha.
Po meni kraj koji može zadovoljiti.
Deepa po mom mišljenju su trebali mnogo ranije ubiti,ali mislim da nisu zbog memova na tiktoku koji su pravljeni za njega (The peak).Homelander postao jedan obični John.Gen V serija pravljena očito zbog viška para jer ne vidim ikakav uticaj Marie i onog kineza.Na kraju četvrte sezone vidjeli smo onu Cate i Sam-a,u petoj sezoni ne pamtim da je se njihovo ime gdje spomenulo ikako,gradili su Ryana kroz sezone i toliko je bio "važan" samo da bi na kraju živio sa MM-om i punio mu kćerku.Anthony Starr je rekao da najgora stvar koju je uradio Homelander će tek biti prikazana u petoj sezoni,što nisam imao priliku još vidjeti ali ok.Volio bih da smo vidjeli Maeve još jednom,barem njenu reakciju na smrt Homelandera,Ashley redemption arc mi se svidio,šteta pa ćemo umjesto The Boys mexico,imati nebitni prequel Vought Rising.
U suštini dobar neki kraj,uspjeli smo vidjeti na šta je otišla većina budžeta za ovu sezonu,a to je na ovu finalnu epizodu,malo su promo posteri zavarali jer smo imali poster na kom butcher stoji ispred srušene zgrade voughta,i homelander u svemiru koji posmatra pakao na zemlji,ali barem smo dočekali njegovu smrt,mada sad nešto razmišljam kako bi dobar plot twist bio da homelander nije izgubio moći ,a ryan i butcher jesu.Laku noć i vought rising sigurno neću gledati.
Molim administratore da odobre post, duša mi se raspada, nemam s kim da popričam i treba mi iskren savjet dobrih ljudi, momaka i cura koji su prošli kroz nešto slično. Izvinite na dužem postu, ali moram negdje dušu da olakšam. Kome nije mrsko da pročita, Bog vas nagradio.
U vezi sam sa momkom godinu i po, imamo po 27 godina. Prva sam mu ozbiljna djevojka, u smislu da mu nijedno dopisivanje prije mene nije potrajalo duže od mjesec. Kad smo počeli, vidjela sam da je suštinski dobar insan i to me nekako zadržalo. Pored toga, bilo je, kako kažu, mnogo hemije među nama i brzo smo se vezali.
Prvih 6 mjeseci je bilo na neki način turbulentno jer smo na daljinu i nismo se često viđali, ali smo pričali stalno i nekako održali odnos. Tad nije krio da gleda pornografiju, ali isto tako je bio nezasit mene i mojih slika. Govorio je kako će nastojati da to izbaci. Ja ga čak nisam ni cimala oko toga, željela sam da sam nekako izađe na kraj s tim jer sam vidjela da želi.
Poslije nekog vremena počeo je da me zanemaruje u seksualnom smislu, ne bi mi davao komplimente. Ja kad na svoju inicijativu pokušam nešto, da pišemo, da mu šaljem fotke, to bi sve bilo mlako, te sam pokrenula tu temu i naišla na zid. Prekid. Pod izgovorom da on tih problema nema, ne gleda pornografiju, ne gleda druge žene, jedini problem koji ima sam ja i moja sumnja.
I to je tako trajalo narednih godinu dana. Ja bih bila željna njegove pažnje, plakala, govorila mu da, ako ima nešto, neki problem, to podijeli sa mnom. On bi govorio: “Ne brini se”, kleo se, pa bi povremeno pucao od pritiska i prekidao jer bih mu ja provjeravala telefon ponekad. Prosto sam tražila dokaz za nešto, jer nešto je moralo da se dešava.
Mimo toga mi ništa drugo nije falilo, bio mi je tu za sve. Vremenom je prestao biti toliko defanzivan i slušao bi me svaki put kad me sumnja uzme, ubjeđivao me da je ostavio sve što je loše po njega i po naš odnos. Govorio mi: “Fokusiraj se na svoj fakultet, nemoj da razmišljaš o problemima kojih nema.” Kad je primijetio da sam smršala od stresa, naručivao bi mi hranu stalno, dolazio bi da se vidimo kad god je bio u prilici i slično.
Godinu dana poslije ja sam jednostavno pukla pod pritiskom jer mi je zafalilo pažnje. Ja sam se sklonila svega, mreže pobrisala, počela da se oblačim pristojnije, mada nikad nisam ni nosila nešto provokativno, ali željela sam da se sklonim bilo čije pažnje sem njegove, a nisam je dobijala.
Plakala bih mu na poziv satima, on bi me tješio, govorio kako će biti sve drugačije kad budemo zajedno i kad se uzmemo, da mu ovako jednostavno stvara pritisak zbog vjere i da se bori s tim.
Kad sam konačno izgubila svaki vid strpljenja, on mi je priznao da se godinu dana borio sa pornografijom i da nije želio da ga vidim takvog. Kaže da, dok mu ja nisam počela pričati koliko je to loše, nije znao da to ženama toliko smeta (što ispočetka sigurno nije jer bi pitao mene koje kategorije gledam i slično). Kaže da je od prve naše ozbiljnije svađe oko toga počeo da se bori s tim i prolazilo bi mjesec, dva, tri pa bi posustao i sve tako.
Kaže da sad nije sigurno 4-5 mjeseci i da smatra da se maknuo toga u potpunosti, ali ja sam toliko više iscrpljena, toliko se osjećam izdano i slagano.
Kad ga pitam zbog čega nije mogao da se posluži mojom slikom, mojim videom, kad mu dođe nagon, on kaže kako to nije ista vrsta nagona i kako, kad se čovjek osami, kao da ga šejtan natjera i da nimalo ne uživa u tome, da se poslije osjeća kao da ga je neko popišao (citiram).
Kaže kako da nije bilo mene ne bi nikad uspio da se izbori s tim, da je pokušavao i prije mene, da ne treba da se poredim ni na kakav način sa stvarima koje je gledao (amaterski porn), jer je to nešto što je trajalo i 15 godina prije mene i da je jednostavno trebalo vremena da se riješi.
Ja ne mogu da se riješim tog osjećaja gdje sam molila za pažnju u seksualnom smislu i nisam je dobijala prirodno, gdje sam hiljadu puta plakala znajući da se to dešava, a nije mi priznavao, gdje je ispočetka bio toliko defanzivan i mene krivio da sumnjam uzaludno i da sam toksična (što jesam postala, ali samo zato jer sam znala da nešto postoji, a nisam imala niti objašnjenje od njega niti pažnju pored koje ne bih ni primjećivala problem).
Zadnjih mjeseci je stvarno bio pun razumijevanja, govorio bi mi da sam u pravu što se tiče zanemarivanja mene i da se kaje, i eto napokon je priznao godinu i po poslije svoj problem. I tvrdi da je priznao sad kad je riješio.
Molim vas, posavjetujte me kao što biste sestru svoju posavjetovali, jer ja s jedne strane imam potrebu samo da se maknem od njega, a s druge strane ne želim nekog da odbacujem ako je zaista riješio svoj problem koji je trajao godinama.
Molim vas, pomozite mi.
Od septembra 2026. godine, Google će zahtijevati od svih programera Android aplikacija da se centralno registruju putem Google Play usluga ako žele da njihove aplikacije rade na certificiranim Android uređajima. Ovo pravilo važi čak i ako se aplikacija ne objavljuje na Google Play prodavnici (npr. ako se dijeli preko F-Droida, GitHub-a ili direktnim preuzimanjem APK datoteka).
Da ii vi koristite neke aplikacije koje niste instalirali sa Google Play-a i koje su to? Sa ovim sto Google uvodi to vise nece biti moguce a i navodno trenutno aplikacije koje nisu sa GP nece se moci koristi na Androidu.
Android = IOS
Koje ste sleng riječi primijetili u bosanskom kod mladih ljudi, a da nisu samo korištenje engleskih izraza? Smatrate li da se jezik puno mijenja u odnosu na prethodne generacije?
Pozdravljam
Čisto neka vrsta update-a, možda mnogi od vas nemaju ovu perspektivu na ovu situaciju.
Upravo se nalazim na tom kao novom prelazu (kažem kao jer se on koristio za terminal i carinjenje godinama unazad), na teretnom programu.
Na HR strani Hrvati poprilicno organizovani, brzo ide što se tiče teretnog programa, mada još nisu planirali da će ga pustit u rad, vidim recimo da im fali stvari koje imaju na ostalim prelazima.
Eh sad, BiH strana.
Ne zna se ko pije ko plaća, carina apsolutno nespremna i neorganizovana, špediteri nisu upoznati sa novim pravilima ni radom carine, G. Policija nema pojma gdje i kome se javiti za prijavu robe.
Nenormalne gužve prilikom izlaza iz terminala za teretni program, stvorila se veća gužva nego ranije zbog ovog sistema rada.
Inače parking za teretni program u terminalu nema kapacitet da primi sve kamione, tako da je problem i to.
Sve u svemu, iz ugla nekog ko je svake sedmice na Gradišci, ništa bolje niti brže nije za protok robe a po pričama špeditera izgleda je ovo sistem na koji će funkcionisati ovaj prelaz i mogu odmah po iskustvu reći da se mogu očekivati još veće gužve sto se tiče teretnog programa.
Putnički sad za sad ide brže ali nema svakako ni gužve.
EDIT: Samo da razjasnim, ovo nije kritika niti poziv da se blokira, tu je šta je otvoren je kako je otvoren, barem putnički saobraćaj čini se bolje ide a i drago mi je zbog grada Gradiške malo će se rasteretiti.