u/Consistent-Pie-9847

Ja sam ovisan o slatkom, kofeinu, treningu i čitanju.
Pokušavam regulisati slatkiše tako što kupujem najmanju čokoladicu i izbjegavam velike čokolade i pakovanja keksa. Kofein je malo teže kontrolisati. Pijem kafu bez šećera i energetska pića bez šećera, ali opet završim na barem 2–3 kafe dnevno i jednom energy piću.

Trening je možda najzanimljiviji. Čim ne treniram dan dva, počne me hvatati srklet i neka nelagoda i jednostavno imam potrebu otići u teretanu ili odraditi kućni trening.

Ista stvar je i sa čitanjem. Moram pročitati barem nekoliko stranica dnevno. Ako prođe nekoliko dana bez čitanja, opet počnem osjećati neku nelagodu i krivnju.
Ovo zadnje dvije „ovisnosti“ su, objektivno, pozitivne, ali i dalje mislim da je zanimljivo koliko čovjek može razviti potrebu za određenim navikama.

Gejming je zanimljiv isto. Volim igrati plejku ali može proći par mjeseci da ne igram i ne bih rekao da osjećam potrebu za tim.

Nakon dugo vremena odlučio sam ponovo pročitati jedan od klasika književnosti Andrićevu Na Drini ćupriju.
Ovaj put mi je posebno zapala za oko Andrićeva terminologija kada govori o Bošnjacima. U romanu ih naziva „Turcima“, a pojavljuju se i izrazi poput „poturica“ i „poturčenjak“.
Ne mislim ovdje na slučajeve kada neki konkretan lik koristi takav izraz, to se može objasniti njegovim vremenom, porijeklom ili stavovima. Ono što mi je zanimljivo jeste da se koristi kao opšta oznaka za muslimansko stanovništvo Bosne. Tvrdnja da su se bosanski muslimani u osmanskom periodu jednostavno „zvali Turcima“ nije historijski tačna. Bh. muslimani su se nazivali Bošnjacima i muslimanima„Turčin“ je mogao biti naziv koji su hrišćani koristili za muslimane, ali to nije isto što i njihova vlastita identifikacija.
Ono što mi je posebno interesantno jeste da za pravoslavno i katoličko stanovništvo Andrić koristi „Srbi“ i „Hrvati“, dok su bosanski muslimani „Turci“, odnosno kroz termine povezane s islamizacijom poput „poturica“. Jedno je navesti u tekstu da su hrisćani nazivali bh. muslimane “Turcima”, ali drugo je taj termin upotrebljavati kao generalno prihvaćeni naziv za Bošnjake.
Sasvim je legitimno pitati se kakav efekat takav izbor terminologije ima? Zna se ko je zvao Bošnjake Turcima dok ih je ubijao.

Ako jeste, želim mu sve najbolje u životu. Spasio je hiljade izgubljenih parova.

Lijep pozdrav.

I often hear people say that the Treaty of Versailles caused World War II because it was too harsh on Germany. Personally, I disagree. When you compare Versailles to other peace treaties of the era, such as the Treaty of Brest-Litovsk that Germany imposed on Russia, the Treaty of Trianon imposed on Hungary, or the post-war settlement imposed on the Ottoman Empire, Versailles does not look exceptionally harsh. Germany lost some territory, had military restrictions imposed upon it, and was required to pay reparations for the damage caused during the war.

The real issue, in my view, is that Germany never truly accepted the treaty. Many Germans never accepted responsibility for the First World War, regardless of where one places the blame. They resisted reparations, opposed demilitarization, rejected the new borders, and constantly sought revisions to the settlement. Throughout the interwar period, there was a widespread desire to overturn Versailles rather than live with it. Germany wanted a rematch.

This is why I find the argument that Versailles caused WWII unconvincing. The treaty itself was never fully enforced or fully accepted. The problem was not simply the treaty’s terms, but Germany’s determination to undo them.

Another major factor was British appeasement. Britain was deeply concerned about maintaining the balance of power in Europe and did not want France to become too dominant. As a result, British governments often pushed for a softer approach toward Germany. France generally favored a tougher line, believing Germany needed to be kept under pressure to prevent renewed aggression, but Britain frequently restrained French efforts.

This policy culminated in appeasement during the 1930s. Concessions were repeatedly made in the hope that Germany’s demands would stop once a few grievances were addressed. Instead, each concession encouraged further demands. By the time it became clear that Hitler’s ambitions went far beyond revising Versailles, war was unavoidable.

My final point is probably the most controversial. I think Germany’s complete defeat in World War II was necessary for the creation of the democratic Germany we know today. The nationalist and militarist traditions that had dominated German politics for decades were not defeated by negotiation or compromise. They were destroyed by total military defeat, occupation, and reconstruction. Only after the foundations of the old system had collapsed could a stable democratic Germany emerge.

In short, I don’t believe Versailles caused World War II. Germany’s refusal to accept the post-war settlement, combined with British appeasement and Hitler’s expansionist ambitions, played a much larger role.

Hajde da govorimo o tome kako su komunisti bosanskim muslimanima dali nacionalno ime Muslimani sa velikim M. Po mom mišljenju, sasvim je jasno da su pojedini komunisti, posebno oni koji su kasnije otvoreno postali srpski i hrvatski nacionalisti, to uradili namjerno. Muslimanima iz Bosne, historijski poznatim kao Bošnjaci ili jednostavno Bosanci, svjesno su dali nacionalno ime zasnovano isključivo na vjeri. Zašto? Da bi ih odvojili od Bosne, od Bosne kao zemlje, kao njihove domovine i nacionalnog prostora.

Cilj je bio da se Bošnjaci ne vežu prvenstveno za Bosnu i bosanski identitet, nego da budu svedeni samo na religijsku odrednicu. Naziv “Muslimani” predstavljao je transnacionalni vjerski pojam, a ne historijski i nacionalni identitet vezan za Bosnu. Time se pokušalo stvoriti percepciju da je njihova osnovna i jedina karakteristika islam, dok je bosanska komponenta potisnuta u drugi plan.

Međutim, bosanski muslimani su Bošnjaci, a jedna od njihovih ključnih karakteristika, pored islama, jeste upravo povezanost s Bosnom kao svojom historijskom i nacionalnom domovinom. Bošnjaci Bosnu smatraju svojim nacionalnim domom. Za razliku od velikog dijela bosanskih Srba i Hrvata, koji svoje nacionalne centre vide u Srbiji i Hrvatskoj, Bošnjaci svoju nacionalnu pripadnost i domovinu vezuju za Bosnu i Hercegovinu.

Zbog toga smatram da je uvođenje naziva “Muslimani” sa velikim M bilo politički i namjerno osmišljeno kako bi se Bošnjaci identitetski udaljili od Bosne.

[supprimé]

Ljudi stalno pričaju kako “niko neće da radi”, a onda vidiš kako sistem funkcioniše i dođe ti da se smiješ. Radiš uredno, plaćaš doprinose, ustaješ rano, trpiš smjene, stres i svakakve budale , i na kraju ispada da si kažnjen zato što radiš.

Da bi dobio razne subvencije, programe, prekvalifikacije i “olakšice”, moraš biti nezaposlen. Znači čovjek koji sjedi kući godinu dana ima više koristi od biroa nego neko ko već pokazuje disciplinu i radne navike. Mi koji radimo finansiramo sistem kroz poreze i doprinose, a onda taj isti sistem govori: Aha, ti radiš? E onda nema pomoći za tebe.Ti radiš, plaćaš doprinose i poreze, a neko ko možda mjesecima nije radio može dobiti “olakšani ulaz” u bolji posao jer dolazi kroz subvencionisani program.

I nemojte odmah krenuti sa pričom “nisu svi na birou neradnici”. Naravno da nisu. Ima ljudi koji stvarno ne mogu naći posao. Ali isto tako svi znamo ljude koji godinama “traže posao”, rade na crno, biraju šta će raditi i čekaju neku subvencionisanu poziciju. I onda poslodavac radije uzme njih jer država pokriva dio troškova.

Najgori dio je što se rad i kontinuitet skoro uopšte ne nagrađuju. Ako pokušavaš pošteno graditi iskustvo korak po korak, ispada da si budala. Sistem više pomaže čovjeku koji je van tržišta rada nego onome koji pokušava ostati na nogama. Kod je bolje raditi na crno i čekati subvenciju i početi raditi na odličnoj poziciji.