Izgubljene nade i osjecaj zakasnjenosti, kako dalje?
29g mi je i upravo sam izasao iz trogodisnje veze, ona mi je bila prva djevojka i nadao sam se braku ali sve sto je islo dalje bili smo sve dalji od braka zbog nacina njenog razmisljanja.
Zavrsio sam fakultet, radim u nekom poslu koji me ne ispunjava i plata je losa. Nemam svoje nekretnine, zivim sam pod kirijom.
Nekako sam mislio da cu ovim godinama imati makar dobar posao i mozda brak i plan za neki zivot. Ovako sam totalno izgubljen, ne znam gdje sta i kako u buducnosti.
Imam osjecaj da kasnim sa svime dok gledam svoje vrsnjake kako se vjencavaju i zapocinju svoje zivote, sve manje zbog toga i drustva imam.
A ja moram opet krenuti u potragu za srecom. Imam problem sa pretjeranim razmisljanjem kao posljedica samackog zivota i to stvara konstantni umor mi. Ima li neko savijeta kako se osjecati optimisticnije i kako krenuti dalje i da li sam zakasnio jer se godine tope veoma brzo.