Zašto je u Hrvatskoj nelegalno snimiti kršenje zakona?
Nedavno sam slušao snimku intervjua s Dragom Hedlom u kojoj objašnjava kako je maloljetnica koja je imala neugodna iskustva s određenim psihijatrom dio tih interakcija snimila mobitelom. Dala je snimke Hedlu, a on je s državnim odvjetništvom praktički pregovarao o tome smije li im predati te snimke na način da one budu uvažene u procesu, a da djevojčica nema zakonskih problema zbog tajnog snimanja.
U Hrvatskoj se razgovor smije snimiti uz pristanak obje strane, no zamislite situaciju u kojoj je netko ranjiv, nemoćan, izoliran i u rukama moćne osobe koja joj može raditi što god želi. Jedina zaštita koju osoba u toj situaciji može imati je mobitel kojim može tajno snimiti kršenje svojih prava i na temelju toga tražiti pomoć i pravdu. U toj situaciji sigurno nije logično reći "Khm, gospodine, imam li Vašu suglasnost da snimim ovo vaše nasilje nad mojim tijelom?" Može se raditi i o problemu starije osobe koja trpi zapostavljanja u nekom od privatnih domova za starije.
Kako to da se političari stalno međusobno prozivaju za sve i svašta a nitko se ne bori za to da snimanje (u svrhu zaštite od raznih kršenja prava i ugroze sigurnosti i sloboda) postane legalno i dopušteno te da tajna snimka postane prihvatljiv dokaz na sudu?
Dakako, da su naši političari takvi kakvi jesu, no opet je bilo nekih dobrih inicijativa na razini EU (zaštita prava potrošača, prava na raskide ugovora u roku 15 dana, isti sastav i kvaliteta proizvoda u svim zemljama članicama...). Zašto ne bi i ovo postalo normalno u društvu u kojem svatko ima smartphone?
Također, normalno da nije ok zloupotrebljavati pravo snimanja na način da netko izigrava Karen pa u restoranu maltretira osoblje gurajući im mobitel u lice. Ali što ako vas netko zove na telefon i prijeti sm**u, a vi ne možete ili ne smijete snimiti poziv (ta opcija je za mobitele namijene HR tržištu onemogućena) i zaštititi se? Na sudu će biti što - vaša riječ protiv njegove? Good luck with that.
Mislite li da bi promjena određenih zakona mogla povećati zaštitu pa čak i pospješiti prevenciju zločina? Zašto nemamo javnu raspravu i inicijativu koja predlaže izmjene zakona? Osobno vjerujem da bi pravo tajnog snimanja moglo otkriti čitave serije zlostavljanja i sudovi bi bili zatrpani predmetima, ali ovako samo ignoriramo "nevidljive" zločine.
Jesam li negdje u svojem shvaćanju zalutao? Pravnici, pomozite mi shvatiti ovaj problem?
