u/trula_banana

Ja sam u top 5 otpozadi (mali mi je i volim da ga primam u dupe).

Treba mi pomoć ekipa, frendzonam sve djevojke koje upoznam. Više njih mi se i dopadne ali sam nekako ukočen da pokrenem bilo kakvu romantičnu priču, imate li neki savjet?

Ne umem da dajem komplimente niti da flertam. Ili odmah izjava ljubavi ili ništa (uvek ovo drugo).

Meni je žbun sasvim ok dok god nije preveliki da se dlake lako kidaju i upadaju u usta.

Back in November something happened to me, I stopped thinking normally and just focused on finding a girl. Ended up in a loop watching yt tutorials etc. In the process I got so anxious (even though this was just theory, I got anxious even imagining approaching) and so I also started training regularly, stopped playing video games (first time in my life), stopped jerking off completely (but I also lost all my libido due to anxiety) and lost about 4-5kg in weight as I've lost my appetite.

To this day I still haven't made a move, still haven't approached any girl or even gave a compliment but that anxiety shifted and now I'm back at playing video games and jerking off. I feel like I'm just living in my own mind, every interaction I have is a fantasy, then the opportunity passes and I regret it only played in my head.

And the thing is, I'm not bad looking either. Many guys and girls complimented me, I have a longer curly hair and I'm above average and athletic but yeah just very acared to make that first move because I've been living in a fantasy for years.

The only 'good' thing is that I'm still only watching vanilla porn, no weird fetishes etc.

Ja lično volim pupak, gurnem jezik i vrtim centrifugu k'o veš mašina 🤤

Dobijem jezu i adrenalin kao da krećem da ubijem tigra. Jednog sam razmazao na novčanicu od 10e, drugog sam razmazao o nogavicu ćaletovih farmerki. Svaki ostane kao uspomena koliko sam hrabar 🥹

Ne znam ni gde ja treba da upoznam devojku za vezu, kažete cold approach je jadan i loš. Kroz bavljenje hobijem isto dođe kao cold approach. U klubovima/splavovima se ne traži ništa ozbiljno (isto važi za aplikacije). Kroz fakultet/srednju se niko nije smuvao, uglavnom su kolege samci a koleginice zauzete sa nekime ko je više godina stariji.

Šta ja sad u ranim dvadesetim treba da idem po srednjim školama i jurim maloletnice, ne kapiram? Najcrnje od svega njima bi to i bilo hot ali meni je bolesno.

Svuda gde prođem primećujem preružne (ali visoke) likove koji imaju devojke, ja čak nisam nizak ali me to mnogo jebe u mozak.

Ja koliki sam šmokljan ostaću zauvek nevin 🫠

Nije to ni do toga da nešto propuštaš i da negde kasniš, nego što si stariji to je sve teže i teže za nekog neiskusnog, zar se ne slažete?

I one koje sam upoznao uživo nisam muvao jer ni ne znam kako. Dajte recite mi šta da kažem slovo po slovo na sam mutav za ovo. One sve čekaju jadnice se polomiše oko signala a ja nonšalantno ni ne gledam u njih nego negde u stranu. Pozitivna aura, sigma gooner maxxing

Dopisivali smo se i prošlo je super, imam utisak da sam joj se dopao jer je baš brzo odgovarala i dala mi komplimente par puta. Ipak, ja sam od starta ovo postavio neplatonski, izneo sam joj da bih želeo da je upoznam i možda fotkam a ona je entuzijastično prihvatila i nastavila da piše o tome. Ipak, ja sam je pitao za neki konkretan plan više puta ali ona nije nastavila o tome.

Kako sad da joj se ponovo javim a da ne idem opet u to kada ćemo? Da li možda da ja osmislim plan i pitam je onda? Inače nismo se čuli skoro 2 dana već. Nekako sam prebacio loptu kod nje ali nekako stičem utisak da sam i dalje ja odgovoran za nastavak konverzacije jer se nismo dovoljno dugo dopsivali da bi ona inicirala.

I am very insecure when it comes to romantic stuff, mostly because I'm very inexperienced and simply haven't had any bit of experience. I'm 21 yo, never even had a kiss, a warm hug, or even held hands romantically.

Literally everyone I meet doesn't believe me when I say this, they think I'm joking because they think I'm genuinely good looking, muscular, have very attractive hobbies (photography for example). These 'compliments' come from both my male/female friends and online strangers.

Okay, fine, I have an extremely good physical basis. However, that doesn't matter because my 'picture doesn't have sound' if that makes sense. I have female friends but I've never tried pursuing anything else with them. I've never told a girl I like her, I've never asked a girl out etc. I just fear of being mocked, being gossiped etc. I don't really care about the rejection itself but rather everything else around it.

So, I'm a sissy when it comes to this, I (for some unknown reason) expect women to chase me, them to ask me out, them to approach me etc. Extremely idiotic mindset, but I can't change it...

In general life I'm actually far from being scared, coward etc. I workout and like pushing myself to the physical limits, I workout in snow, at 0°C outside and simply suffer to strengthen my psyche and competitive spirit.

Most of my friends are actually cowards on these fields but somehow have girlfriends. Well it's not somehow, they just approached, something I can't do because I overthink. I am a very nice dude and don't want to bother a girl, don't want to scare her etc.

Some of my female friends even offered me to connect me with some of their friends but I refused because I considered that to be plasticky. They essentially vouched for me and that's just another confirmation they see me as a potential quality partner. However, I overthinked that opportunity too but I didn't reject and rather left it on paused.

Puca me samosažaljenje i plače mi se dok pišem ovo ali ja zaista ne znam šta da radim. Kome god da sam ispričao, pogledali bi me kao da sam počinio trostruko ubistvo. Imam 21 god. ako je bitno (a jeste mnogo u ovom slučaju), nemam problema sa fizičkim izgledom, zapravo mi kažu da sam iznad proseka.

Nikada nisam: udelio kompliment da mi se devojka sviđa, pitao devojku da izađemo, držao za ruke, poljubio i sve ostalo što ide sa time.

Imam drugarice, normalna platonska komunikacija sa devojkama mi je sasvim normalna stvar.

Kome god da ispričam koliko sam neiskusan oni se zaprepaste i meni samo bude još gore. A zaprepaste se jer smatraju da imam odličnu osnovu, da sam ovo/ono i nikako ne mogu da razumeju kako sam toliko nesiguran i bez trunke iskustva.

Post nije trol, sve što sam napisao je surova istina koju sam izneo iz dubine duše. Ako vam post zvuči kao trol to je tek poražavajuće za mene koliko sam ja sjeban psihički kada su devojke u pitanju...

Puca me samosažaljenje i plače mi se dok pišem ovo ali ja zaista ne znam šta da radim. Kome god da sam ispričao, pogledali bi me kao da sam počinio trostruko ubistvo. Imam 21 god. ako je bitno (a jeste mnogo u ovom slučaju), nemam problema sa fizičkim izgledom, zapravo mi kažu da sam iznad proseka.

Nikada nisam: udelio kompliment da mi se devojka sviđa, pitao devojku da izađemo, držao za ruke, poljubio i sve ostalo što ide sa time.

Imam drugarice, normalna platonska komunikacija sa devojkama mi je sasvim normalna stvar.

Kome god da ispričam koliko sam neiskusan oni se zaprepaste i meni samo bude još gore. A zaprepaste se jer smatraju da imam odličnu osnovu, da sam ovo/ono i nikako ne mogu da razumeju kako sam toliko nesiguran i bez trunke iskustva.

Post nije trol, sve što sam napisao je surova istina koju sam izneo iz dubine duše. Ako vam post zvuči kao trol to je tek poražavajuće za mene koliko sam ja sjeban psihički kada su devojke u pitanju...

Stalno me ispituje ako na fakultetu ima neka zanimljiva koleginica na šta ja samo sramežljivo odbrusim da nema, par puta mi je pominjala da kupim kondome da imam kod sebe, u poslednje vreme mi čak govori da ako ima neka slobodno kažem unapred da roditelji izađu iz stana...

Na sve to mi je još pričala kako sin njene koleginice na fakultetu non-stop ulazi u neke veze, već je bio u njih 6. Mene blam jer ne umem da objasnim kako sam toliko nesposoban, sramežljiv, stidljiv i smotan i samo plačem u sebi.

Stalno me ispituje ako na fakultetu ima neka zanimljiva koleginica na šta ja samo sramežljivo odbrusim da nema, par puta mi je pominjala da kupim kondome da imam kod sebe, u poslednje vreme mi čak govori da ako ima neka slobodno kažem unapred da roditelji izađu iz stana...

Na sve to mi je još pričala kako sin njene koleginice na fakultetu non-stop ulazi u neke veze, već je bio u njih 6. Mene blam jer ne umem da objasnim kako sam toliko nesposoban, sramežljiv, stidljiv i smotan i samo plačem u sebi.