Kako procijeniti vrijednost malog ugostiteljskog biznisa i ima li smisla prodati dok dobro posluje?
Mama već 17 godina vodi našu malu pizzeriju/bistro u malom gradu u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Najveći naglasak je na pizzama(klasicne, nisu napolitana), ali prodajemo i dosta a la cartea. Lokacija nije loša, oko 500 m od centra grada, ali naravno nije to neki restoran na moru s ogromnim prometom. Posla ima dovoljno, sve se uredno plaća i poslovanje je sasvim pristojno. Profitna marža nije ogromna, ali realno, restorani koji rade iole pošteno ionako nemaju neke sulude marže.
Firma nema dugovanja, nije u blokadi, sa svim dobavljačima imamo normalne i dugogodišnje odnose, sve se uredno plaća i imamo stvarno dobrog knjigovođu.
Prostor je u najmu i definitivno bi mu dobro došlo malo ulaganja. Također bi nam za ozbiljniji rast trebala 1–2 kuhara koji znaju posao. Uz malo ulaganja, marketinga i neke nove ideje, mislim da bi se iz ovoga moglo napraviti dosta više.
Godinama smo imali jako stabilne radnike. Velik dio ljudi je sa nama bilo 10+ godina.
Znači, nije priča “svi radnici su bili katastrofa pa smo ih se riješili”. Većina ih je većinu vremena radila sasvim normalno i imali smo stvarno dobre radnike koji su nam značili. S velikim brojem bivših radnika mama se i danas normalno čuje, popriča ili se ljudi navrate u pizzeriju.
Problem zadnjih nekoliko godina bio je više taj međuljudski dio. Previše tračanja, pričanja iza leđa i bavljenja time tko je što rekao ili napravio. Nije to bilo da su se ljudi svaki dan tukli ili svađali, nego jednostavno konstantno neka nepotrebna drama i pričanje jednih o drugima. I sama sam im nekoliko puta iskomentirala da ne razumijem kako se tako mali kolektiv ne slaže.
Mama je prema radnicima uvijek imala poštovanja i povjerenja. Plaće su uvijek bile isplaćene na vrijeme i po dogovoru, ljudi su imali minimalno dva slobodna dana tjedno, često i tri kad se moglo složiti, i uvijek se pokušavalo napraviti raspored koji ljudima odgovara.
I zato ne želim da ovo ispadne kao da krivimo sve radnike ili da mislimo da smo mi bili savršeni poslodavci. Nismo. Jednostavno se s vremenom nakupilo svega i nama je postalo previše.
Do prije otprilike godinu dana imali smo skoro uvijek najmanje deset zaposlenih. Onda su ljudi počeli odlaziti iz raznih razloga i mi smo počele razmišljati možemo li jednostavno probati raditi samo nas dvije + jedan dostavljač.
Prije nekoliko mjeseci smo to stvarno napravile. Smanjile smo radno vrijeme na pet dana u tjednu i odlučile vidjeti što će se dogoditi.
I iskreno nam ide jako dobro.
Mama je još i prije naučila raditi sve u kuhinji, ja sam također naučila dosta toga i trenutno nas dvije pokrivamo kuhinju, pripremu, šank itd., uz jednog dostavljača.
I to nam je potvrdilo da nam je cijeli sustav pripreme i pizza i drugih jela stvarno dobar. Sve je već razrađeno i samo treba netko tko će stvarno paziti na to što izlazi iz kuhinje.
I sad dolazi problem.
Imamo kupca koji bi htio kupiti firmu. A mi smo neodlučne
S jedne strane, biznis posluje dobro, ima uhodan način rada i potencijal za još puno toga.
S druge strane, mama je u ugostiteljstvu preko 20 godina i zna 1/1 koliko je teski taj posao. Nekad govori da joj je to praktički kao još jedno dijete i jako joj je teško zamisliti da samo ode od svega toga. . Pogotovo jer nam je posao zadnjih mjeseci čak i porastao.
Nije ni pokušavala ponovno zapošljavati jer smo jedan dan sigurne da želimo van iz toga, drugi dan smo sigurne da ipak ne želimo.
Činjenica je svakako, da joj je veliki dio zivota i odluka vezan uz taj posao, vec skoro 20 godina.
Ponosna je na to što je izgradila, na hranu koju radimo, na recepte i cijeli sustav koji se kroz godine gradio. I malo je čudan osjećaj pomisliti da možda više nikad necemo raditi to u cemu je/smo toliko dugo.
Ali s druge strane, možda je baš sad trenutak za otići dok postoji konkretan kupac.
Znam da nitko na Redditu ne može znati cijelu našu situaciju i sve obiteljske okolnosti, ali stvarno bih voljela čuti mišljenja.
Biste li prodali dok postoji zainteresirani kupac, ili biste zaposlili 1–2 dobra čovjeka, malo uložili i pokušali ga podići na višu razinu?
I ako bismo išle u prodaju – kako biste uopće procijenili vrijednost ovakvog biznisa u malom hrvatskom gradu?
Slobodno recite i što biste vi napravili na našem mjestu. Treba nam malo objektivnog pogleda sa strane jer nam se zadnjih mjesec dana sve vrti u krug u glavi.
Hvala i sorry na dugom postu!