u/Mindless_Grass7084

My city has trolleybus lines so wanting a bit of that familiar flavor is somewhat expected for me, but why would any other person use them? They seem impractical requiring a different type of road but maybe allow for more customization and that's it?

Prošli rok mislim da sam svega jedan ispit položio, 2 sam pao jer nisam dovoljno učio i bio sam samouveren. Kako da se nateram? Najveći problem mi je da krenem, kada krenem i gradivo mi nekako postane interesantno i onda mi je teško da stanem i napravim pauzu.

Ali treba doći do tog momenta gde krećem, jako mi je teško da se pokrenem a onda sam nezaustavljiv i ne mogu da se odvojim od knjige koliko mi postane zanimljivo. Toliko sam postao kampanjac da bih sve sada i odmah, ne mogu da ispit spremam nedelju dana jer nemam radne navike, radije bih ga spremio za jedan vikend iako znam da je to nemoguće.

Inače predmeti uopšte nisu za učenje napamet, mora baš da se razume materija i koristi logika za rešavanje problema.

U poslednje vreme primećujem koliko često koristim emodžije tipa 🫶 🥰 ❤️ 💝 ✨ 😊 😅 😍 🥹 😘 😉 💅 i ostali kako ih ja zovem 'mekani' odnosno pičkasti, isfeminizirani emodžiji. Jel polako postajem gej ili je već kasno za mene?

Za referencu ranije sam koristio više mim materijal tipa 💀 ☠️ 😭 🙏 🤣 🤤 🤪 🥶 🥵 😳 😎 🤠 🗣️ 🔥 🌚 🧏‍♀️ 👳🏿‍♂️ 💣 🫄 itd.

Par dana ranije jedva 6 pravilnih u seriji, izuzetno brzo sam se vratio u formu i sada mogu 10-ak u seriji.

Pouka: možete vi to! Redovan trud se isplati!

Išao sam do prodavnice i svratio na šipke na 5 min. Koji je vaš izgovor? Nemate ga. Čak i 5 min dnevno je dovoljno učinkovito makar da se malo razmrdate nakon celog dana ležanja u krevetu.

Ne šaljem sliku šake za dodatnu motivaciju ali zamislite kao da jesam 😄

I've started developing and abandoned 2-3 completely different 2D games thus far and every single time I quit right when I was getting ready to start with level design. First I'd make the core gameplay, create animations for actions and make a completely functional UI and main menu. That's where I always hit a wall, I make a sandbox game and now I need some creative freedom to make a level. I'm a big fan of automating stuff so my first ever game had a procedurally generated level (it wasn't anything complex, just generate a random object at a random distance as the player is approaching).

I think I'm afraid my deliberate level design choices would be bad and would make the game boring or difficult or whatever, that's the problem. If I replay that level while I'm making it I'll also develop extreme bias towards it. It'll either be perfect or I'd consider it too boring over time just because I got used to playing it over and over again. Play testing is important part no doubt but I have to do it while creating the level and that's hard.

Do you guys have any tips on level design and how should I proceed with creating one? My games are mostly 2D platformers (neither one really is but a character moves left and right in a 2D world so I'd call it that).

I could share further details privately if anyone's interested.

...da sam prišao curi u autobusu.

Autobus je pun, rano jutro, idu ljudi na posao, studenti na predavanja. Na otprilike 10-ak glava primetim umiljatu devojku kako me odmerava i malo po malo smognem i ja hrabrosti pa krenem i ja nju da gledam sve duže i duže. Nakon nekog vremena krene da mi se smeška i ja se tu sav otopim i raširim usne u osmeh kao da sam video prijatelja koga nisam video od vrtića. Krenem polako ka njoj probijajući se kroz gužvu. Nekako stignem do nje i sav zadovoljan sa smeškom kažem "Ćao", ona mi odgovori isto tako. Usledila je tišina... Tišina glasnija od nevremena, trajala je večno. Nekako se priberem i nastavim dalje sa izlaganjem - "Upala si mi u oko kao trn, morao sam da te čačnem" (u sebi se mislim "šta pričaš retarde" 💀). Ona vidno postiđena i pocrvenela okrene se na drugu stranu i počne da gleda kroz prozor kao da ne postojim. Ja nastavljam - "Hej, izvini ja sam i dalje tu...". Ona mi odgovara "ostavi me na miru" i kreće ka vratima kroz gužvu. Kako je devojka izašla na stanici tako je ceo autobus krenuo da mi tapše i aplaudira, čak je i vozač izašao iz kabine i viknuo "Bravo šmekeru!!". Toliko blama sam iskusio da sam se od muke pokrljao sa najbližom babom koju sam video. Izašao sam iz autobusa i bacio se pod točak, a onda sam se probudio.